Sasvim je za očekivati da konzervativna premijerka isto takve države zatraži da se iz promotivnog turističkog spota izbaci polugola ženska stražnjica. Njeno je pravo da izrazi svoje mišljenje i to uopće nije najveći problem.

Prvi problem je što je Jadranka Kosor od cijele prezentacije Hrvatske turističke zajednice vidjela i komentirala samo jednu žensku stražnjicu. A drugi da je čitava stvar odigrana na Plitvicama na sjednici vladina Povjerenstva za turističku sezonu pretvorena u paradu koja sigurno previše košta u odnosu na to koliko se isplati. I mimo krize, zaista je suludo da je zbog gledanja nekoliko promotivnih spotova i niza protokolarnih izjava čitava bulumenta državnih činovnika morala otputovati na Plitvice, potrošivši na benzin, najam dvorane, hranu, dnevnice i sasvim sigurno obilazak Nacionalnog parka bar za dio posjetitelja. Uz današnju tehnologiju čitava prezentacija mogla se napraviti mnogo jednostavnije i jeftinije. Ako je pak namjera bila povećanje prometa Plitvicama, za takvo što trebaju sasvim drukčije, ali o tome se dakako nije razgovaralo.Naime, Plitvice su svakako bile mjesto na kojem se moglo polemizirati o tome zašto na Uskrs nisu radile mjenjačnice, zašto nemamo olakšice za privlačenje domaćih gostiju, i zašto pobogu od tih naših turista ne možemo izvući koji euro više. Od konstruktivne premijerke moglo bi se recimo očekivati da konkretnim prijedlogom, najavom ili kritikom pokaže da je bar dijelom uključena u temu. Kad se već ukazala na Plivicama, mogla je opravdati svoj dolazak te ponuditi neku žešću mjeru za ojačanje sektora od ukidanja viza za Indiju ili pak kredita za spas hotela na samrti. Kosor se isto tako mogla zapitati na što Hrvatska turistička zajednica godišnje troši 250 milijuna kuna, a promidžba nam izgleda kao usred osamdesetih – strani partneri koji bi trebali dovesti goste već duže vrijeme upozoravaju da promocija hrvatske destinacije nije jasna, da turisti ne znaju što se kod nas nudi, te da je Mediteran kakav je nekad bio zastarjeli koncept koji nitko ne razumije.Ovako, ispada da je baš sve osim nesretne pozadine manekenke na svom mjestu, da turistička politika ide u pravom smjeru pravom brzinom, što dakako nije istina. Nejasno je pritom je li navedena Kosoričina kritika zaista njen krajnji doseg, ili je itekako svjesna da javnost više voli kruha i igara od ozbiljne stvarnosti, pa je upravo zato golu stražnjicu bacila među svoj puk, da u zabavi zaboravi na afere, nelikvidnost, nezaposlenost i sve druge tričarije.