Kao i saborskome zastupniku Dragutinu Lesaru, većini je hrvatskih građana neprihvatljiv argument ključnih ljudi u aktualnoj Vladi, prvoga potpredsjednika Radimira Čačića i ministra financija Slavka Linića, da je država loš gospodar i da je stoga potrebno prodavati državne tvrtke ili davati autoceste u koncesiju.

Ono što dodatno revoltira jest da se odluke poput prepuštanja privatnom kapitalu Croatia osiguranja ili Hrvatske poštanske banke te davanja autocesta u koncesiju promišljaju izvan dugoročne strategije raspolaganja državnom imovinom, kojom bi se postavila pravila funkcioniranja kojih se gospodar treba pridžavati. Posebice smo u Hrvatskoj osjetljivi na tu temu nakon lošeg iskustva s privatizacijskim procesima posljednja dva desetljeća. A možda i više iritira što takve krupne odluke dolaze iz političke opcije koja je imala najmanje prilike na državnoj razini provoditi takve mjere i zapravo je bila najglasniji kritičar vlada koje su donosile loše mjere uz jasno postavljene kriterije.

Istup šefa Hrvatskih laburista vezan uz sazivanje izvanredne sjednice Sabora radi zaustavljanja daljnje prodaje nacionalne imovine u startu je bio populistički nastrojen, loše pripremljen i loše tempiran. No, jednako su tanki i argumenti kojima se brani djelovanje izvršne vlasti bez zacrtanog okvira i postavljenih dugoročnih ciljeva koji se pojedinim prepuštanjem državne imovine nastoje postići. Da su u oporbenim klupama, i sami bi zasigurno zasipali kritikama političku garnituru koja se tako ponaša na vlasti.

U uvjetima gospodarske krize i velikih koraka pred kojima je Hrvatska, u kojima odgovorne države preuzimaju strateški važne tvrtke kako bi osigurale stabilnost i dugoročne ciljeve, rasprava o tome je li potrebna izvanredna sjednica ili ne radi jedne strategije trebala bi stati na ovoj razini. Ovdje nije riječ o borbi “za ili protiv” izvanredne saborske sjednice nego o dugoročnom planu za razvoj cijele Hrvatske. Ako je laburist Lesar doista ozbiljno zabrinut za razvoj koji Vlada vodi bez promišljanja i strategije, pa i mimo zakona koji to nalaže, od njega se u idućim danima, posebice nakon odbijenice privremenog šefa Sabora Josipa Leke, očekuju nove, ozbiljnije akcije za obranu od besciljne privatizacije za državu važnih gospodarskih i financijskih institucija.