Iako Hrvatska i dalje ima ozbiljan problem s brojem hotela više kategorije, zahvaljujući nekim investicijama u posljednjih deset godinama znatno je porastao broj hotela s tri, četiri i pet zvjezdica.

Iako su se investitori koji su se zaduživali, namučili s administracijom te postavili svoje projekte na noge mogli naljutiti na konstataciju da je najlakše u hotelijerstvu izgraditi hardver, svaki iskusni hotelijer to će potvrditi. Dugoročno gledano, lakše je prema zadanim uputama nacrtati i sagraditi hotelsku sobu koja će udovoljavati službenim zahtjevima kategorizacije, postaviti savršenu tehniku u kongresnim dvoranama i kupiti najbolje aparate za kavu. Ako konobar tu kavu ne zna dobro pripraviti i šarmirati gosta koji će popiti još koju jer mu je ugodno, ako se direktor smještaja ne sjeti ženskim gošćama na jastuk prije spavanja staviti prikladnu masku za lice, onaj na hrani i piću zaboravi vegetarijance, a sobarica ne uspije istodobno biti nevidljiva, pedantna i brza, zalud velika soba s dva televizora i masažnom kadom i drugim čudima. Hrvatski hotelijeri još se uče cakama zbog kojih gosti opraštaju čak i nedostatke “hardvera”, a neki su u tome već daleko odmaknuli, bilo da redovito obilaze konkurente u inozemstvu ili pak čitaju vlastite knjige žalbe kako bi popravili kvalitetu usluge. Stoga certifikat za kvalitetu “Q”, koji je uvelo Ministarstvo turizma, dolazi u pravom trenutku, kao podrška onima koji su već puno napravili na kvaliteti te poticaj onima koji se još traže. A svi dobro znaju, “Q” donosi više gostiju, bolji prihod koji vraća sve te puste kredite, a jednog dana i dobit. Može li bolje?