Čini se da će se Istra uspjeti izvući bez strožih redukcija vode uzrokovanih sušom, i to najviše zahvaljujući jednom od najvećih zala hrvatskog turizma: kratkoj sezoni.

Naime, prvi stupanj redukcije, uz zabranu zalijevanja bilja i teniskih terena te pranja automobila, urodio je plodom utoliko da do kraja kolovoza ne bi trebalo biti drame, čak ako kiša i ne padne. Ne bi, međutim, Istarski vodovod bio tako miran da ne zna da će nakon Velike Gospe Istra biti znatno praznija, a time će i potrošnja vode biti znatno manja. Neće više biti toliko turista koji se tuširaju na plažama, igraju tenis, uživaju u wellnessu… Gotovo jedva čekamo da odu sami, kako ih ne bismo morali istjerati redukcijama. I ne smijemo ni pomisliti što bi bilo da nam sezona, ne daj bože, traje recimo do listopada ili čak do studenoga, kako stoji na listi želja koju upravo ispisujemo u tko zna kojoj turističkoj strategiji. Jer, kad bi nam se turisti motali po obali i trošili vodu, morali bismo se prestati uzdati u nebeske sile i početi ulagati u sigurniji vodoopskrbni sustav. To je pak jako skupo i neisplativo ulaganje uz ovako kratku sezonu. I kao u priči o kokoši i jajetu, vrtimo se u krug, danas sa sušom, sutra s nečim drugim. Sezona nam je kratka jer nismo uložili u njezino produljenje ni novac ni trud. A i zašto ćemo ulagati za tih nekoliko mjeseci, koliko su turisti ovdje? Onda bolje da odu za Gospu, pa da se mi dalje normalno tuširamo.