Muž je ipak ponešto znao! Iako je to poricao, njegovim jučerašnjim privođenjem postalo je bjelodano da je predsjednik Hrvatske gospodarske komore Nadan Vidošević osumnjičenik u aferi izvlačenja novca iz institucije kojoj je na čelu već 18 godina.

Međutim, to nikako ne može biti ključni argument u politikantskom napadu na sustav HGK, čemu su skloni pribjeći ekscesni političari iz redova vladajuće nomenklature. Kriminogeni čin čelnog čovjeka, ako se dokaže, ne bi trebao imati veze s institucijom čiji je doprinos razvoju poduzetništva, otvaranju stranih tržišta i suportiranju izvoznika itekako mjerljiv. Za Vidoševića nema dvojdbe: njegova karijara u HGK je okončana bez obzira na sudski epilog ovog slučaja. Vjerojatno bi završila čak i da nije osumnjičen u aferi Remorker, jer "muž koji posljednji sazna" mora snositi i moralne konzekvence.

Međutim, pitanje budućnosti Hrvatske gospodarske komore nema veze s Vidoševićevom sudbinom – ona je u ovom obliku i u ovim zakonskim okvirima postojala i funkcionirala znatno prije Vidoševića. Nisu problem čak ni doprinosi i članarina koje poduzeća plaćaju u obliku parafiskalnog nameta, već je pitanje ispunjava li HGK svoju osnovnu svrhu – a to je zaštita interesa hrvatskog gospodarstva. Problem HGK nije čak ni institut obveznog članstva, već svojevsrni ekskluzivitet i činjenica da mali poduzetnici od Komore, za razliku od velikih sustava i državne administracije, nemaju puno koristi. Kada se komora reformira na način da prestane funkcionirati kao ekskluzivni klub moćnih i postane institucionalna, obrazovna, savjetodavna i logistička podrška svim poduzetnicima, tada pitanje obveznog članstva ne bi nitko potezao.

Izvjesni odlazak Nadana Vidoševića s čela Hrvatske gospodarske komore izvanredan je povod za početak tranzicije te institucije iz tromog i predimenzioniranog u efikasni sustav podrške svim zainteresiranim gospodarskim subjektima, za što Komora još uvijek ima stručnjake, potencijal i znanje. Ne manje važno, ova afera trebala bi potaknuti novo vodstvo HGK da poradi na transformaciji hermetične institucije u modernu komoru, s transparentnim financijama i upravnim tijelima, imena čijih članova nećemo morati bezuspješno satima tražiti po internetu. Pitanje je samo koliko su političke elite spremne dozvoliti da se pokrene takav proces.