Ponašanje banaka u slučaju Pevec grupe sugerira da su one digle ruke i čekaju da se otvori pravna mogućnost za prijedlog stečaja.

Za sada im je bitno da budu strpljive i da mirno sačekaju stečaj jer im on donosi blagoslov za ustupanje razlučnih prava kojima su osigurali potraživanja novim investitorima i prodaju prostora. Banke nemaju obične hipoteke, nego fiducije, što znači da je imovina dužnika de facto njihovo vlasništvo, a fiducije će brzo i lako transferirati na nove partnere ili vlasnike, no to ne mogu učiniti bez razloga, tj. stečaja. Tajming za stečaj Pevec grupe navodno se otvara u drugoj polovini studenog. Procjenjuje se da ga neće pokrenuti nitko s bankarske strane jer tvrtka zapošljava više od 2000 radnika. Iako su bankari zainteresirani, stečaj Peveca navodno će predložiti netko od običnih vjerovnika. Riječ je o uslužnom klijentu tipa male tvrtke kojoj je Pevec ostao dužan i koja će pristati izazvati stečajnu lavinu. No čim stigne takav prijedlog trgovačkom sudstvu, puknut će pravi čir i izazvati seriju trauma za sve dobavljače, a za banke će otvoriti mogućnost da realiziraju fiducije koje imaju na imovini Peveca. Kako su punopravni vlasnici svega što ima Pevec, punopravno će tada moći raspolagati svojom imovinom. To znači da će zbog stečaja slobodno prenositi fiducije s Peveca na nove klijente ili vlasnike. Na poziciju dužnika tada mogu doći i novi, sposobni ulagači, a transfer imovine rješavat se kod notara, znači bez ovrha, javnih dražbi i licitacija. Očekivani scenarij brzoga poslovnoga kraha prve velike tvrtke, čiji vlasnici gube sve i plaćaju danak zbog pogreške u preinvestiranju i recesije, nije jedini razlog šutnje banaka. Pohlepnu kompaniju banke su u svemu pratile. Dok traže nove investitore, enigma je jesu li im poželjni partner Pevecovi dobavljači. Riječ je o 200 do 300 tvrtki koje čine polovinu aktivnih vjerovnika, a koji (ni)su zagrizli mamac koji su bacili dužnici. Nejasno je služe li Pevecu za amortiziranje napetosti između vjerovnika i dužnika, no jasno je što kane. Zatražit će suglasnost banaka da im ustupi fiduciju za dio prostora te suglasnost Peveca da pod tim brendom pokrenu poslovanje nove tvrtke koja s Pevecom ne bi imala veze. Htjeli bi iz dobiti sami sanirati štetu koju im je Pevec pričinio i sačuvati tržište. Neovisno o tome je li to rezervi plan Peveca ili su vjerovnici autonomni, bankare će teško staviti na kušnju. Za to im nedostaje savršeni plan. Tek ako bi ga imali, a banke plan odbiju, mogli bismo govoriti da to nije “fair play” prema vjerovnicima. A tada bi se potvrdile i sumnje nekih da su cilj banaka od početka bile Pevecove nekretnine. Daleko smo od takve provjere.