Afrika je razvijenom svijetu ponovno postala interesantna. Prije se iz Afrike nekontrolirano otimalo, praktički bez ikakvih posljedica. Premda je vrijeme imperijalizma prošlo, barem onog starog tipa, pred afričkim narodima stoje novi izazovi, možda i veći nego što su prije bili.

Ovaj put u Africi glavnu ulogu ne igra više Europa (Engleska, Francuska, Italija, Njemačka, Belgija, itd.), već Kina, koja je postala Africi glavni trgovački partner. Kini je pak Afrika postala glavni izvor sirovina, drugo najveće gradilište i četvrto najveće kinesko investicijsko područje. Godine 2006. robna razmjena između Kine i Afrike bila je premašila samo 50 milijardi američkih dolara, da bi 2012. godine stigla blizu 200 milijardi dolara. Tri petine predstavlja izvoz u Kinu, a dvije petine uvoz u Afriku. Kina u Africi najviše ulaže u rudarstvo (trećina investicija), bankarstvo (petina), građevinarstvo (šestina), industrijsku proizvodnju (šestina)…  Ta je zemlja u Africi praktično prisutna svuda, od naftne industrije, preko poljoprivrede do zdravstva i školstva. 

Prilika za uštede
Kina želi investirati i u edukaciju pomorskoga kadra, tako da tisuće budućih pomoraca iz Afrike uče od Kineza pomorske vještine, a neki se školuju čak i u Kini, pa tako četvrtina stranih studenata na Šangajskom pomorskom sveučilištu dolazi iz Afrike. Dosad je neku od kineskih pomorskih obuka, što u Africi što u Kini, prošlo blizu trideset tisuća stanovnika Afrike. Kako je edukacija pomoraca dugotrajan i skup proces, tek treba vidjeti koliko će u budućnosti ta nastojanja donijeti pozitivne rezultate. Broj pomoraca iz Afrike koji plove na prekooceanskim brodovima je beznačajan (manje od jedan posto), no kao jeftinu radnu snagu neki brodovlasnici u njima vide priliku novih ušteda. Kinezi se žele osigurati poput Japanaca, kojima je zbog rasta standarda pao interes za pomorskim zanimanjem, pa su bili počeli investirati u pomorsku edukaciju drugih država. Japancima su bili i ostali najvažniji filipinski pomorci. Primjerice, za japansku pomorsku kompaniju MOL plove mnogi strani pomorci, a čak 64 posto ih je s Filipina, 14 posto iz Indije, samo šest posto iz Europe, a Japanaca je samo četiri posto. 

Japanska praksa 
Njihov najpoznatiji projekt edukacije pomoraca školski je brod Spirit of MOL, na kojem se u šest godina obučilo oko 2200 pomoraca (uglavnom s Filipina, iz Indije, Rusije, Vijetnama i Indonezije) za razna zvanja. Sa zapovjedničkim mostom za obuku pomoraca iznad postojećeg na brodu je moglo boraviti 180 kadeta i asistenata stroja sa 10 stalno zaposlenih instruktora. Prošle su godine Japanci napustili projekt školskog broda i krenuli u realizaciju obuke budućih pomoraca u praksi, gdje mladi kadeti i asistenti stroja pod nadzorom svojih mentora uče struku.

Mnoge pomorske kompanije ne žele, naime, investirati u obuku pomoraca, pa tako ni ukrcavati mlade kadrove sa završenom pomorskom školom koji trebaju plovidbenu praksu kako bi položili ispit za časnika (strojara). Samo ih u Indiji na tisuće čeka prvi ukrcaj. Premda većina zapovjednika s Filipina plovi uglavnom na brodovima za prijevoz rasutih tereta i na brodovima za prijevoz kontejnera, tendencije su Japanaca da Filipincima pruže više mjesta na tankerima i brodovima za prijevoz ukapljenog plina. Mali dio siromašnoga stanovništva Afrike dobit će priliku u globaliziranom svijetu, gdje je kapital u stalnoj potrazi za jeftinom radnom snagom. Zauzvrat je u Afriku već ušao kapital od kojega će siromašna Afrika imati najmanje koristi.