Naslove svjetskih novina prošlog su tjedna opkolile hvale prijelomnog trenutka za globalno gospodarstvo. Prema riječima Financial Timesa, "Kina je spremna ove godine nadmašiti SAD i postati vodeće svjetsko gospodarstvo".

Riječ je o iznenađujućem razvoju događaja – barem bi tako bilo da ta tvrdnja nije temeljno pogrešna. Štoviše, SAD je i dalje najveće svjetsko nacionalno gospodarstvo sa značajnom razlikom. Priča se temeljila na izvješću koje je 29. travnja objavio Program za međunarodnu usporedbu Svjetske banke. Rad programa iznimno je vrijedan. S nestrpljenjem iščekujem i koristim se njihovim novim procjenama koje objavljuju svakih šest godina, uključujući i u razmatranju situacije u Kini. Podaci Programa za međunarodnu usporedbu uspoređuju BDP država uz pomoć tečajnih stopa pariteta kupovne moći, a ne samo tržišnih stopa. Riječ je o ispravnom postupku kad se razmatra stvarni dohodak po glavi stanovnika (nakon prilagodbe na inflaciju) radi mjerenja standarda života stanovnika.

Jeftiniji proizvodi i usluge 
Međutim, nije ispravno kad se promatra nacionalni dohodak radi mjerenja težine određene države u globalnom gospodarstvu. Poanta je da je po bilo kojem kriteriju – dohotku po glavi stanovnika ili zbirnom BDP-u – dan kada će Kina nadmašiti SAD još uvijek daleko. To ni na koji način ne umanjuje zapanjujući kineski rast koji, po 10 posto godišnje već trideset godina, predstavlja povijesno čudo. Po tržišnim tečajnim stopama američko je gospodarstvo i dalje 83 posto veće. Ako godišnja stopa kineskog gospodarstva ostane pet postotnih bodova viša od američke bez značajnih promjena tečajne stope, trebat će joj 12 godina da nadoknadi ukupnu veličinu.

Ako diferencijal iznosi osam postotnih bodova – na primjer, jer godišnja aprecijacija juana u stvarnim razmjerima iznosi 3 posto – Kina će SAD nadmašiti za osam godina. Pitanje pariteta kupovne moći naspram tečajne stope međunarodnim je ekonomistima odavno poznato. Taj iritantni, ali neizbježni tehnički problem nastaje jer se kineska proizvodnja mjeri u juanima, a američkih se dohodak mjeri u dolarima. Kako da se ti brojevi prevedu da bi bili usporedivi? Očito je rješenje uporaba istodobne tečajne stope, to jest umnožak kineskog BDP-a u juanima i tečajne stope dolara prema juanu kako bi se usporedba izrazila u dolarima. No onda netko istakne da, ako želite mjeriti kineski standard života, trebate uzeti u obzir da su mnogi proizvodi i usluge ondje jeftiniji.

Juan koji se potroši u Kini učinkovitiji je od juana koji se potroši u inozemstvu. Iz tog razloga, ako želite uspoređivati dohodak po glavi stanovnika u pojedinim zemljama, morate mjeriti lokalnu kupovnu moć kao što to čini Program za međunarodnu usporedbu. Mjera pariteta kupovne moći korisna je za mnoge svrhe, na primjer za utvrđivanje koje su vlade uspjele povećati standard života svojih građana. Promatrajući dohodak po glavi stanovnika, čak i mjeru pariteta kupovne moći, Kina je i dalje razmjerno siromašna zemlja. Iako je u kratkom roku daleko napredovala, njezin je dohodak po glavi stanovnika sada otprilike jednak kao i albanski – to jest, u sredini distribucije 199 država. 

Prevlast dolara
Međutim, albansko gospodarstvo, za razliku od kineskoga, ne dolazi često na naslovnice. Tomu nije tako samo zato što Kina ima dinamično gospodarstvo, već zato i što je najmnogoljudnija zemlja na svijetu. Kad se srednja vrijednost dohotka po glavi stanovnika pomnoži s više od 1,3 milijarde "glava", dobije se velika brojka. Spoj mnogoljudnosti i srednjeg dohotka daje joj gospodarsku, ali i političku moć. Slično tomu, SAD vodećom velikom silom ne smatramo samo zbog njezina bogatstva. SAD vodećom gospodarskom silom čini spoj velikog broja stanovnika i visokog dohotka po glavi stanovnika. Upravo taj spoj objašnjava opću zadivljenost usporedbe veličine kineskog gospodarstva s američkim, osobito s pitanjem je li izazivač smijenio dugogodišnjeg prvaka. No tečajne stope pariteta kupovne moći nisu najbolji alat da se odgovori na to pitanje. Razlog tomu jest to što, kad govorimo o veličini ili snazi gospodarstva, govorimo o čitavom nizu pitanja i širokom spektru sugovornika.

Koliko je kinesko tržište veliko s gledišta multinacionalnih kompanija? Hoće li juan dovesti u pitanje prevlast dolara kao međunarodne valute s gledišta globalnih financijskih tržišta? Ako razmotrimo stajalište Međunarodnog monetarnog fonda i drugih multilateralnih agencija, koliko novca Kina može doprinijeti i koliko bi glasačke moći zauzvrat trebala dobiti? Za ta pitanja i mnoga druga koja uključuju ukupnu gospodarsku težinu pokazatelj je BDP po tržišnom deviznom tečaju jer želimo znati koliko juan može kupiti na globalnim tržištima, a ne koliko frizura ili lokalnih proizvoda može platiti kod kuće. A odgovor na to pitanje jest da Kina može kupiti više nego ijedna druga zemlja na svijetu – osim SAD-a. 

© Project Syndicate, 2014.

investicijska prilika

Globalni boom ulaganja u energetiku, promet i digitalne mreže

obnova kolnika

Kraj klasičnih radova: Asfalt se sada reciklira na licu mjesta