Na primjeru bolnica dobro se vidi sva ironija predstave s božićnicama koju je ovog tjedna servirala Vlada.

U skladu s kolektivnim ugovorom prošli je petak šefica financija u Klinici za infektivne bolesti uz plaću za studeni zaposlenicima fakturirala i božićnicu. Šest dana prije petnaestog, za svaku pohvalu. Svaki od njih dobio je 1250 kuna, i teško da je do ponedjeljka mnogo od tog iznosa preživjelo. U nekolicini bolnica jednak iznos na račun sjeo je u ponedjeljak. Ali u ponedjeljak iz Ministarstva zdravstva dolazi naputak: strpite se s isplatom božićnice. Već u srijedu nema 1250 kuna nego 625. U četvrtak odluka Vlade, svaka isplata iznad navedenog iznosa se vraća. Znoje se oni koji su božićnicu podijelili i oni koji su je već potrošili. Nitko nije prekršio zakon i ugovor, osim onih koji šalju naputke i donose odluke. Ali oni imaju moć. Ravnatelji bolnica boje se smjene jer nisu predvidjeli predstavu, zaposlenici smišljaju kako će vratiti 625 kuna, sindikati viču, a Vlada kaže da više ne može dati. Iako u slučaju bolnica davati i ne treba jer je božićnica već davno ugrađena u limit svake od njih. Osim činjenice da se krši kolektivni ugovor, problem je što ni pravno ni knjigovodstveno ne postoji institut vraćanja pola božićnice. Ako se on i osmisli, a očito će se morati, to tek otvara mogućnost za buduće predstave poput ove.No pravednog rješenja nema. Ni kad zaposlenici u zaraznoj ne bi morali vraćati novac, a druge bolnice dobile tek polovicu ni kad bi se bolnice izdvojile iz javnih službi i dobile čitav iznos, a ne radnici u hotelima koji su poslovali s dobitkom. I zato se spremaju tužbe, a Vlada nek bude pametnija od doktora pa odmah spremi ovu polovicu božićnice – jer kad-tad morat će je vratiti.