Spektakularni koncert U2 koji je u protekla dva dana zasjenio gotovo sve društvene događaje nekim je potrošačima ipak ostavio gorak okus, bilo jer su pivo u nekim običnim ugostiteljskim objektima platili duplo skuplje no inače, ili pak stoga što su za ulaznice u službenoj prodaji morali iskeširati čak tri puta više od onih koji su karte kupili na dan koncerta.

Većina fanova koji su se pošteno namučili da proljetos, bilo online ili pak čekanjem u kilometarskim redovima kupe kartu za koncert, za mjesta na tribinama plaćali su 750 kuna. Tribine su se za šestotinjak sretnika koji su se u zadnji čas odlučili za odlazak na koncert, međutim, na blagajni koštale samo 250 kuna. Bez velike strke, za cijenu jedne karte oni su u nedjelju i ponedjeljak dobili tri. Prema tvrdnjama organizatora koncerta, tvrtke Lupa promotion, “kriv” je menadžment benda koji je odredio cijenu dodatnih karata koje su se unatoč “sold out” statusu koncerta u prodaji pojavile dan prije koncerta. U Lupi pojašnjavaju da se radi o mjestima koja su imala blokiran pogled, odnosno s njih se nije dobro vidio stadion zbog linija koje su vukle noge pozornice. Iako je menadžment grupe dobio upozorenje da prodaja po mnogo nižim cijenama neće biti korektna prema fanovima koji kartu imaju od travnja, bend je odlučio da čitav stadion mora biti popunjen, ali da spomenuta mjesta nisu tako genijalna da koštaju 750 kuna. Međutim objektivno, a fotografije snimljene s jeftinih mjesta na zapadnoj tribini to pokazuju, više su ipak ostali zakinuti oni na skupljim stolcima. Štoviše, budući da dodatne karte nisu imale ni numeraciju dobar dio gledatelja mogao se smjestiti gotovo gdje je poželio. Doduše, nespretna prodaja karata nije izazvala reakcije društva potrošača, a većina fanova prešla je preko takvih epizoda, najviše zbog euforije koncerta koji se doživi “jednom u životu”. Osim toga, situacija je izazvana spletom okolnosti i odluka na koje domaći organizator nije mogao utjecati. Stoga je mnogo opasnija za budući turistički razvoj grada Zagreba odluka kafića po gradu koji su u želji za brzom zaradom za dva koncertna dana tiskali posebne, privremene cjenike prema kojima je pivo trideset kuna, što je šokiralo domaće potrošače koji su upućeni u redovite cijene pića. A budući da cijene nisu bile redovite, uz koncertno pivo nije se naravno ni mogao izdati račun. To također nije posebno uznemirilo vesele turiste željne zabave, a istodobno je napunilo kase ugostitelja, no pokazalo je također da Zagreb u nekim slučajevima ponižava i vara svoje goste, što je vrlo loša reklama za jedan turistički grad.