Zvuči kao šala, možda i zbog samog datuma. No, od 1. travnja u Hrvatskoj bi privatizacija konačno trebala skinuti negativni veo kojim je omotana posljednja dva desetljeća. Postat će pravednija i transparentnija, a tomu će pridonijeti gašenje svima omraženog Hrvatskog fonda za privatizaciju i početak rada nove Agencije za upravljanje državnom imovinom (AUDIO). Najavljuje to Vedran Duvnjak, zanimljivo, čelnik i jedne i druge institucije.

No, ono najbitnije, što će se, prema njegovim izjavama u Večernjem listu, dogoditi nakon 1. travnja biti će izgon politike iz procesa donošenja odluka, te ulazak novog autoriteta u ‘poteze’ Agencije. Na sve odluke Agencije, kaže, suglasnost će ubuduće davati ni više ni manje nego – Državno odvjetništvo Republike Hrvatske. Ta novina potpuno je iznenađenje, budući da je upravo imenovano tijelo koje je zaduženo za donošenje odluka Agencije, Upravno vijeće, sačinjeno pretežito od članova Vlade, na čelu s potpredsjednikom Vlade Petrom Čobankovićem. Mjesto za predstavnika DORH-a u tom tijelu, s druge strane, nije ni predviđeno. Na takav način je, primjerice, u proces donošenja odluka AUDIO-a ušao predstavnik kapitala, glavni direktor Hrvatske udruge poslodavaca Davor Majetić, što jest novina u budućem načinu odlučivanja o upravljanju državnim dionicama i nekretninama. Mjesto za predstavnika radnika u Upravnom vijeću također se čuva do dogovora sindikata, a dosad je u Upravnom odboru HFP-a za tu ulogu bio zadužen Ozren Matijašević. No, ni sam Zakon o upravljanju državnom imovinom, kojeg je, da stvar bude apsurdnija, pisao upravo Duvnjak, ne predviđa kariku s DORH-ovim suglasnostima na odluke o kupoprodaji, sanaciji i restrukturiranju državne imovine, niti je po zakonu kojim je reguliran rad DORH-a predviđena takva aktivnost. Štoviše, ni u jednoj zemlji u kojoj se provode privatizacijski procesi državno-odvjetnički kadrovi ne daju svoj doprinos u fazi donošenja odluka. Njihov je angažman u punom obimu predviđen za tek za kasnije faze, pokaže li se potrebnim istraživati nezakonitost u postupcima. Što onda treba značiti Duvnjakova najava o DORH-ovom angažmanu u radu Agencije? Zar on kao ravnatelj Agencije u startu namjerava uvesti zakonski neutemeljen model rada Agencije? Zar nema povjerenja prije svega u sebe, ali i svoje suradnike? Zar ne drži do samostalnosti u radu i odlučivanju? Nije li njegov zadatak upravo graditi takav novi sustav u državnom aparatu, neovisan i sposoban sam procijeniti što je najkvalitetnije rješenje za pojedini slučaj?

Dok je upravljao HFP-om protekle tri godine, Duvnjak se žalio kako ključni problem za taj sustav predstavlja neprimjeren pravni okvir koji ne predviđa drukčije, suvremenije modele raspolaganja državnom imovinom, te je uvjeravao kako će odbacivanje zastarjelog zakona o privatizaciji biti spasonosno. Sada kada je upravo njegov koncept i zakon stupio na snagu, čini se da je unaprijed u potrazi za alibijem za to što se praksa u načinu funkcioniranja zapravo neće bitno promijeniti. Jer za promjene treba više od suglasnosti DORH-a.