Stručnjaci na području društvenih znanosti, a naročito ekonomisti analiziraju svijet koristeći jednostavne konceptualne okvire koje nazivaju "modelima".

Prednost tih modela je to što razotkrivaju lanac uzročno-posljedičnih veza te tako na vidjelo izvode i specifične pretpostavke na kojima neko predviđanje počiva.Dobro izvedeni modeli društvenih znanosti pretvaraju naše neproučene institucije u kartu uzročno-posljedičnih strelica. Katkad nam pokazuju kako te institucije vode ka iznenađujućim i nepredviđenim rezultatima kada se prošire i na njihove logične zaključke. Općeniti okviri kao što je ekonomistima omiljeni model opće ravnoteže Arrow-Debreu toliko su općeniti i široki da nimalo ne pomažu kod predviđanja ili objašnjenja koja se odnose na stvarni svijet. Korisni modeli društvenih znanosti neizbježno su pojednostavljenja. Izostavljaju mnoštvo pojedinosti da bi se mogli usredotočiti na najvažniji aspekt nekog specifičnog konteksta. Primijenjeni ekonomsko-matematički modeli najbolji su primjer toga.

Promjena okolnosti
Stilizirane povijesne analogije nerijetko igraju sličnu ulogu. Na primjer, znanstvenici s područja međunarodnih odnosa koriste slavni sastanak Nevillea Chamberlaina i Adolfa Hitlera u Münchenu 1938. godine kao model na kojem se pokazuje koliko je uzaludan (ili čak opasan) pokušaj smirivanja sile koja je odlučna u namjeri da proširi svoj teritorij.Međutim, premda su pojednostavljenja neizbježna kod objašnjenja, ona istodobno predstavljaju i zamku. Jednostavno je vezati se uz neki određeni model i ne prepoznati da promjena okolnosti zahtijeva drugačiji.U svijetu raznolikih okolnosti koje se stalno mijenjaju, društvene znanosti ne mogu uporabom pogrešnog modela nanijeti pravu štetu. Neoliberalna ekonomska politika koja se zasniva na dobrom funkcioniranju tržišta obila se o glavu državama u razvoju, baš kao što su planski modeli, koji su se zasnivali na pretpostavci kompetentnih i sposobnih birokrata pokazali neuspješnima u razdoblju koje je prethodilo.

Teorija o uspješnim tržištima zavela je čelnike jer ih je potaknula na prekomjernu financijsku deregulaciju.Dakle, kako onda odabrati između raznolikih pojednostavljenja stvarnosti? Strogi empirijski testovi možda će u konačnici naći odgovor na pitanja poput jesu li boljke suvremenog američkog gospodarstva posljedica kejnezijanskog manjka potražnje ili političke nesigurnosti. No često odluke donosimo u stvarnom vremenu bez da su nam dostupni neupitni empirijski dokazi. Moje istraživanje dijagnostike rasta (s Ricardom Hausmannom, Andrésom Velascom i drugima) primjer je takvog rada te pokazuje kako u nekom specifičnom kontekstu iz mnoštva prepoznati ključne prepreke rastu.Nažalost, ekonomisti i ostali stručnjaci iz društvenih znanosti uopće nisu obučeni za odabir između raznolikih modela. Usto, tu vještinu struka ne nagrađuje. Znanošću se smatra razvoj novih teorija i empirijskih testova dok se spretnost u donošenju ispravnih zaključaka više smatra umijećem.

Privrženost ideologiji
Slavno je razlikovanje filozofa Isaiaha Berlina između dva stila promišljanja koje je usporedio s ježom i prepredenom lisicom. Jež je zaokupljen jednom velikom idejom koju primjenjuje nepopustljivo i neprekidno. Za razliku od njega, prepredena lisica nema takvu veliku viziju te o svijetu ima niz različitih stajališta, a mnoga od njih čak su proturječna. Ježev pristup problemu stoga uvijek možemo predvidjeti, baš kao što možemo predvidjeti da će tržišni fundamentalisti uvijek zagovarati slobodu tržišta, bez obzira na narav gospodarskih problema. Prepredene lisice pak u glavi uvijek nose suprotstavljene, pa čak i nespojive teorije. Nisu privržene nekoj određenoj ideologiji te im je stoga lakše razmišljati o stvarima kontekstualno.Učenjaci koji se znaju i mogu kretati od jednog ideološkog okvira prema drugome u skladu sa zahtjevima okružja i različitim okolnostima bolje će nas navesti na pravi put. Svijetu treba manje jednoumnih ježeva i više prepredenih lisica. 

© Project Syndicate, 2014.