Vijest da ove godine na Jadranu boravi 15 posto više srpskih građana nego lani, ili njih stotinjak tisuća, za hrvatski turizam svakako je dobra, ali s druge strane još uvijek se radi o vrlo niskoj brojci i vrlo velikom potencijalu koji tek trebamo iskoristiti.

Blagi povratak Srba na Jadran svakako je rezultat jake promocije na srpskom tržištu koju je prije dvije godine započelo Ministarstvo turizma, udružene s nostalgijom za nekim davnim ljetovanjem na hrvatskim otocima. Statistika također pokazuje veće povjerenje u razinu sigurnosti srpskih turista koju će tu iskusiti, te možda ukazuje nešto veću platežnu moć naših susjeda. Teško je reći hoće li Srbi ove godine Hrvatskoj ostaviti baš 50 milijuna eura kako se priča, ali poznato je da se radi o gostima koji spadaju na sam vrh ljestvice dobrih turističkih potrošača koji se na godišnjem odmoru znaju itekako dobro počastiti van pansiona. Ali istodobno treba znati da poput ostalih turista Srbi za svoj novac očekuju kvalitetu, a nesrazmjer vrijednosti i cijene upravo je jedna od najvećih mana hrvatske turističke ponude. Zato većina srpskih građana još uvijek umjesto Hrvatske bira Grčku koja je jeftinija, s jednako kvalitetnom ili ponekad boljom ponudom. Udaljenost automobilom gotovo je jednaka, stoga većina uopće ne razmišlja o tome što odabrati. Zato ćemo morati još mnogo raditi na tome da srpske goste vratimo nečim mnogo konkretnijim od nostalgije.