Nitko do sada nikada nije ni pomislio a kamoli javno usporedio hrvatski turizam s domaćim ICT sektorom! Turizam je u našim, ali i očima stranih analitičara naša sveta krava koja revno spašava platnu bilancu.

Zato je nedodirljiv. Zato se prihodi koje turizam donosi, njegova dodana vrijednost i efikasnost uspoređuju tek s drugim državama, nikako s drugim industrijama u Hrvatskoj. No državni tajnik za industriju i veliki zagovornik reindustrijalizacije kroz visoku tehnologiju Ruđer Friganović misli drukčije. Uvjeren je da turizam hrvatskom BDP-u ne pridonosi 20 posto, već 6 posto, i to zato što to odgovara prihodu koji ostvare svi hoteli i restorani u Hrvatskoj. Toliko, dodaje, BDP-u pridonosi i ICT sektor koji za razliku od turizma radi cijelu godinu i stvara veću dodanu vrijednost. Friganović je potpuno u pravu. Osim u jednom. Nijedan drugi sektor nema tu marketinšku snagu koju ima turizam. Snaga mu se ne mjeri samo nominalnom uspješnošću poduzetnika koji su registrirani za turizam, već i uspješnošću svih onih na koje se naslanja. Prihod od turizma je stoga i zarada od žvakaćih guma na Dalmatini. Moć je to koju opravdava takozvana satelitska bilanca koju druge industrije, poput ICT-a, nemaju. A kada bi pokušali osmisliti satelitsku bilancu ICT-a, imajući u vidu da mobitela imamo više od stanovnika, da s računalima provodimo i radno i slobodno vrijeme, da su Facebook i YouTube postali dio našega svakodnevnog života i da sve to, ne samo mi već i naši domaći i strani gosti, koristimo svaki dan, onda bi ta satelitska bilanca i te kako mogla parirati turističkoj. U državi u kojoj gospodarsku politiku rijetko krasi inovativnost Friganovićev pristup ugodno je osvježenje.