Ustavni sud je srž i središte svakog pravnog sistema, a ovdje on više ne može funkcionirati kako je zamišljeno. To govore brojke koje trebaju početi lomiti otpor nasušnim izmjenama Ustavnog zakona o Ustavnom sudu.

Zbog velikog broja različitih predmeta kojima je doslovno zatrpan, tako da više nije u stanju brzo rješavati goruća pitanja kao što su ustavnost i zakonitost raznih propisa, razvijaju se različite, uglavnom pravničke ideje o uvođenju svojevrsnih filtara za ustavne tužbe. Jedan od mogućih filtara je uvođenje pravnog interesa kao procesne pretpostavke za podnošenje ustavnih tužbi. Mogu ih podnijeti svi koji smatraju da im je povrijeđeno neko Ustavom zajamčeno pravo, a pritom nije bitno imaju li pravni interes. Tužba Ustavnom sudu je postala toliko rutinska stvar da ih odvjetnici pišu kao na tvorničkoj traci po špranci koju na svojoj web stranici nudi sam sud. Tako će 2008. Ustavni sud završiti sa oko pet tisuća novih tužbi. Definicijom pravnog interesa moguće je obeshrabriti mnoge koji tužbe “štancaju”, a u reogranizacijskom smislu možda je moguće izbjeći da o pitanju pravnog interesa odlučuje vijeće. Za to rješenje trebat će politički konsenzus. Od toga je jači filtar ideja da se ograniči mogućnost podnošenja ustavnih tužbi samo na presude Vrhovnog i Upravnog suda. To bi rješenje zahtijevalo daljnju intervenciju u kompetencije Vrhovnog suda tako da se njegovim djelokrugom obuhvate mnoge značajne stvari koje su sada izvan njegova domašaja. Izmijenjeni sustav revizije pokazuje da se tim putem kreće jer je povećana mogućnost da pred Vrhovni sud dođu predmeti vrijedni 10 kuna ako su važni za ujednačavanje sudske prakse. Za taj filtar treba pridobiti i Vrhovni sud.