Ne odustajemo, zajedno činimo mnogo više, samo jedinstveno tržište… snažne poruke Bijele knjige čelnika Europske komisije Jean-Clude Junckera navodno ukazuju na smjerove kojima bi Europska unija, a u biti su samo lista želja čelnika jedne od bruxelleskih asocijacija.

Koliko god se Juncker trudio tijekom predstavljanja Bijele knjige, obraćanje kojim se poručuje kako će nešto izgledati za desetak godina, a bez da se prije toga riješe sve sistemske pogreške koji trenutno postoje, uvelike podsjeća na utopijske radove kroz koje autori govore kako društvo može izgledati u budućnosti, a sve s namjerom da ukažu na to kako ne bi smjelo izgledati. Nažalost, Junckerova Bijela knjiga u određenoj je mjeri na razini Vrlog novog svijet Aldousa Huxleya ili 1984 Georgea Orwella – predviđa lijepu ili katastrofičnu budućnost bez da se bavi sadašnjošću.

Nespretni spinovi
Naime, nepunih godinu dana nakon Brexita, u trenutku kada se Europska središnja banka i Međunarodni monetarni fond sukobljavaju oko oprosta grčkih dugova, te u vremenima kada desno orijentirane političke stranke ubrzano jačaju u velikim starim članicama EU, pisati i progovarati o nekoj daljoj budućnosti (bila ona crna ili ružičasta) pomalo je deplasirano i nevješto bacanje prašine u oči svim građanima Unije. Nespretni i nesretni spinovi nešto su što mi u Hrvatskoj dobro poznajemo i čemu prečesto svjedočimo kada je naša politika u pitanju.

U Europskoj uniji na razini Bruxellesa očekivalo bi se vještije komuniciranje o potrebi za zajedništvom, ako je to već cilj. A još važnije je što je Bijela knjiga trebala biti objavljena prije puno godina pa bi onda možda Marine Le Pen i slični kada bi dizali glas protiv jačeg povezivanja unutar Unije bili u manjini i izgledali kao povici s margine. U današnje vrijeme svi prigovori na Bijelu knjigu ili barem onaj dio koji se odnosi na jače povezivanje itekako su opasni i itekako za sobom povlače kritičnu masu građana. Juncker je dosta nevješto i za takve ostavio prostor u svojoj Bijeloj knjizi, a on se kolokvijalno zove "jaka i slaba Europa". Napravio je to čelnik Komisije zasigurno radi desnih, nacionalistički orijentiranih političkih stranaka ne bi li i oni vidjeli nešto dobro u njegovom "proglasu".

Bijeg od sadašnjice
Međutim, djelujući tako – više smjerova, za svakoga ponešto – opet je otvorio staro pitanje za koje se više puta pokazalo da je ekonomski izrazito opasno. Ako iz ideje "jaka i slaba Europa" čak i uklonimo jednostavan psihološki dio s pitanjem koji građani i države će pristati na epitet "slaba Europa", ostaje onaj ekonomski trenutak unutra kojega se dio građana na zajedničkom tržištu osuđuje na svojevrsno vječno siromaštvo u odnosu na one druge. Ako pođemo od ideje da tržište i ovako počesto u bilo kojem sektoru – bio on realan ili financijski – reagira mimo matematičkih brojki, a prema pravilima psihologije mase onda je stvarno pitanje tko bi to investirao u "slabu Europu". Tko bi poticao razvoj bilo kojeg sektora u nečemu što se zove "slabo" kada s druge strane stoji nešto što se zove "jako".

Plešući na tom rubu Juncker je u biti Bijelom knjigom u svim scenarijima pružio i više nego dovoljno argumenata svim zagovornicima Brexita, klaunima političarima i desnim nacionalistima nego što mu je to bio cilj. Ali nije to Junckerova krivnja, krivnja je to cijele Unije, a posebice političara iz "jakog dijela" koji se ne žele suočiti s današnjicom i početi rješavati goruća ekonomsko-politička pitanja. Ovakvo "futurističko nedjelovanje" nije nikome u prilog, a ponajmanje Bruxellesu. Ono je opasno i za manje članice poput Hrvatske jer umjesto rasta i razvoja nudi filozofske rasprave, a one su moguće samo u društvima blagostanja.