Potencijalnim kandidatima za funkciju suca Ustavnog suda poslane su političke poruke: ako nemate besprijekornu karijeru i ako niste maksimalni profesionalci, nemate šanse. No, problem je što vam ni onda nitko ne može garantirati da ćete biti izabrani. Za razliku od prijašnjih vremena kad je taj izbor znao biti obilježen prepoznatljivom političkom trgovinom, sada se pokušava stvoriti dojam kako politika pokušava skroz izvući svoje prste iz te priče. Pritom neki poput Slavena Letice s pravom podsjećaju što se više ne smije ponoviti. Letica podsjeća kako u sudu sjedi nekoliko sudaca koji ne zaslužuju odjenuti sudačku togu na sebe. Pita li se njega, toga više neće biti. I više oporbenjaka na isti način signalizira kako se bez karaktera i znanja više ne bi trebalo ući u Ustavni sud, a s time će se sigurno složiti i vladajuća stranka. Dosljedno gledajući na taj problem – političku trgovinu pri izboru sudaca Ustavnog suda, lišavanje toga zla bio bi logičan nastavak njegovog 15-godišnjeg razvoja. No iako je veliko pitanje bi li zastupnici i njihove stranke na to pristali, čini se da je to moguće ostvariti jedino ako se u Saboru o najozbiljnijim kandidatima počne odlučivati konsenzusom. Ambicije političkih stranaka da ga drže pod kontrolom i dovele su taj sud koji nije dio sudbene vlasti u poziciju da je znao biti talac i državne politike i konkretnih interesa političkih stranaka. Jasno je svima da oni koji sjede u fotelji suca Ustavnog suda ne donose klasične sudske odluke koje su u ovlasti redovnih sudova nego je karakter njihovog rada pravno-politički. Zato u nekim zemljama suci tog suda ne moraju biti diplomirani pravnici.

No, toliko je loše nasljeđe u pogledu političke trgovine kadrovima i nekih konkretnih kadrova da uoči ovogodišnje velike kadrovske izmjene – ukupno se mijenja čak 9 od 13 sudaca Ustavnog suda – mnogi opravdano ne vjeruju Saboru, a moguće ni zastupnici sami sebi. Svjesni su da je prvorazredno političko pitanje o kojem ovisi daljnji razvoj Ustavnog suda hoće li ga uspjeti kadrovski obnoviti nepristrasnim profesionalcima koji jamče da će iskoračiti iz dosadašnjih okvira, no budući da ih i bira Sabor kao političko tijelo u kojem se najizravnije sučeljavaju interesi parlamantarnih stranaka, nemoguće je izbjeći političke konotacije. Svaka odluka o izboru suca Ustavnog suda uvijek je nužno i politička odluka, a svaki kandidat koji iza sebe nema politički konsenzus – što još nije zabilježeni slučaj kod izbora za Ustavni sud, uvijek će biti politički obilježen kao preferent određenih stranaka. Uz prestanak te funkcije sadašnjem predsjedniku Ustavnog suda prof. Petru Klariću, podsjetimo, uskoro odlaze s te funkcije Jasna Omejec, Smiljko Sokol, Marijan Hranjski, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević. Kako će uskoro početi kandidiranje, pokazat će se koliko je i na koji način Sabor spreman prepustiti Ustavni sud najvećem izazovu: nepristanim i profesionalnim sucima, a da pritom ne izloži najvrednije kadrove za te funkcije riziku i cehu od političkog svrstavanja.

Krapac ili Koketi?

Hoće li ustavnog suca Milana Vukovića zamijeniti Davor Krapac, profesor Pravnog fakulteta, ili Boris Koketi, pomoćnik ministrice pravosuđa, nakon jučerašnje saborske rasprave nije bilo poznato, nego će zastupnici o tome glasati danas. SDP, HNS i IDS punu su potporu dali Krapcu. U kuloarima se moglo čuti da će se, zbog toga što HDZ nije zauzeo konačni stav, do glasanja ponovno politički trgovati, a otvorena je i mogućnost da nijedan kandidat ne dobije potrebnu većinu te da mjesto do daljnjega ostane upražnjeno.
(sb)