Agencija Degordian jedna je od vodećih tvrtki na našem tržištu, koju bi zasigurno mnogi poželjeli za svog poslodavca, i koja potpuno opravdano nosi svoj positioning – “digital-first agencija koja podiže poslovanje na višu razinu”. U Degordianovu brand communication unitu stručnjaci, između ostaloga, specijalizirani za kreativu svakodnevno izmjenjuju svoja stručna znanja. Rezultat? Branding koji, što i brojni zadovoljni klijenti potvrđuju, doista podiže poslovanje na višu razinu. No kako ovaj proces izgleda s insajderske strane, unutar Degordianova tima, ispričala nam je Kristina Ilić, Head of Creative u Degordianu.  

Kako je tvoja karijera u kreativnoj industriji započela? Baviš li se kreativnim projektima oduvijek?

Mogu reći da sam uvijek pristupala rješavanju problema na kreativan način. Moja se najranija poslovna iskustva uglavnom vežu uz medijsko okruženje, a netom prije Degordiana, obavljala sam marketinške aktivnosti i za jedno zanimljivo obiteljsko poduzeće. Ta su mi iskustva pružila mogućnost da se kontinuirano izražavam kroz različite formate što je svakako dobra vježba.

Na kojoj si poziciji započela svoj rad u Degordianu i kako ti je prethodno iskustvo u tome pomoglo?

U Degordian sam došla na poziciju Junior Social Media Managera. Vidjela sam natječaj, zaključila da mi zvuči zabavno i prijavila se. Moram priznati da nisam znala što me na toj poziciji konkretno čeka, došla sam, počela se snalaziti i u principu upoznala marketinšku funkciju tih kanala kroz sam posao. Prethodno iskustvo mi je pomoglo da shvatim što bih htjela raditi u bliskoj budućnosti, dakle pomoglo mi je da lakše shvatim koji bi bio moj sljedeći korak.

Možeš li nam opisati kako je izgledao tvoj razvojni put u Degordianu? Koliko je teško doći od junior pozicije u Social Media timu do Head of Creative pozicije u najvećoj nezavisnoj digitalnoj agenciji u Hrvatskoj?

Teško je opisati razvojni put jer (nikad) nije pravocrtan. Mogu reći da sam bila uporna i da sam kroz rad uvijek istraživala što me najviše veseli pa sam na temelju toga i djelovala. Radila sam na idejama i konceptima, kako na poslu, tako i u svoje slobodno vrijeme jer nisam htjela da razvoj mojih vještina ovisi isključivo o količini i prirodi projekata koje ćemo dobiti od klijenata i partnera. Nisam osjećala težinu tog procesa jer sam u njemu uživala, ali ne bih išla ni tako daleko da kažem da je bilo lako. Uglavnom, moj se trud poklopio s nizom sretnih okolnosti i danas sam tu gdje jesam.

Kakvim se projektima bavi tvoj kreativni tim u Degordianu? Na kakvim projektima ti najviše voliš raditi?

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

Bavimo se različitim projektima koji zahtijevaju kreativan pristup u rješavanju problema. U najširem mogućem smislu, možemo reći da su nam u fokusu kreativni koncepti, brendinzi i komunikacijske strategije. Svako od tih područja zanimljivo je na svoj način, no meni su osobno najinteresantniji brendinzi. Brend strategija je ključan dio našeg brending procesa, a prethodi joj discovery radionica tijekom koje uglavnom razgovaramo s vizionarima. To su redom ljudi koji dobro poznaju tržište i svojom se poslovnom vizijom na tom tržištu žele izdvojiti, a ne stopiti s ostalim akterima. Rad s ljudima koji imaju takav mindset automatski je lakši, manje se plaše i spremniji su donijeti odvažnije odluke na kreativnom planu jer im je jasno da se taj rizik isplati.

Zanimljivo je staviti kreativnost i isplativost u istu rečenicu. Unatoč tvom iskustvu, kod nas je i dalje uvriježeno mišljenje kako se kreativan posao ne isplati. Misliš li da se od kreativnosti može živjeti? Koliko kreativnost uopće može pomoći poslovanju da bolje privređuje?

Odgovorno tvrdim da je kreativnost itekako isplativa, može pomoći biznisima da se puno bolje naplate, što bi posljedično trebalo pomoći i kreativcima da bolje naplate svoj rad, brojni dokazi idu tome u prilog. Ali da – unatoč tome, na kreativnost se i dalje često gleda s visoka. Na našem se tržištu kreativan posao još uvijek ne shvaća ozbiljno – on u svojoj srži jest (i treba biti) neozbiljan, kaotičan i zaigran, ali moramo biti svjesni da se može ozbiljno odraziti na poslovne rezultate. Oni koji to brže shvate, brže će i profitirati.

Ukratko – tko ne riskira, ne profitira. Vizionari su, po tvom iskustvu, spremni riskirati. A što je s klijentima na drugim pozicijama? Odbijaju li oni dobre ideje iz straha od rizika?

Ne, nipošto. Unatrag nekoliko godina počeli smo raditi s vrlo kvalitetnim brand managerima koji dijele naš stav i vrijednosti. To su sjajni ljudi, žele mijenjati stvari i voljni su riskirati, međutim, naša se suradnja odvija u atmosferi straha. Strah je postao sveprisutan na marketinškoj sceni, kako u našoj regiji, tako i globalno, kako kod brand managera, tako i kod agencijaša. Budimo realni – pokušavamo stvarati nove priče u jako uštogljenom vremenu. Imamo brand guidelinese koje trebamo pratiti, političku korektnost koju trebamo ispoštovati i cancel kulturu koju trebamo imati na umu. U konstantnom smo strahu da ćemo s nečim pogriješiti. Ne kažem da svi odjednom trebamo početi divljati s bold kreativom i graditi isključivo brendove sa stavom, ali trebamo malo više riskirati. Ako ovako nastavimo, naši će radovi u najboljem slučaju biti prosječni, a sva komunikacija koja nas okružuje dosadna. Usudim se reći da polako već i idemo u tom smjeru, a mislim da to nije svijet u kojem želimo živjeti.

Pretpostavljam da testiranje kreativnih rješenja ne doprinosi ublažavanju te atmosfere straha. Što misliš o organiziranju fokus grupa za testiranje kreativnih rješenja?

Mislim da je testiranje kreativnih rješenja uvelike povezano sa strahom na koji se referiram u odgovoru na prethodno pitanje, pomaže nam da stvorimo privid sigurnosti i kontrole zbog čega se kratkoročno osjećamo bolje. Slično je i s prezentacijama koje su prepune okvira, modela, podataka i floskula – želimo se predstaviti kao pametni i učeni, pokazati da se naša kreativna rješenja zasnivaju na činjenicama. Ako se mene pita, to je potpuno promašeno. Najbolja kreativna rješenja proizlaze iz empatije, iz naših iskustvenih spoznaja, ali i iz naše mogućnosti da pokažemo razumijevanje i za one stvari koje nismo nužno doživjeli. Da pokušam odgovoriti na pitanje – organiziranje fokus grupa za testiranje kreativnih rješenja meni se osobno nije pokazalo isplativim. Dobra kreativa se lako prepoznaje i bez toga, važno je samo da suosjeća s ljudima kojima se obraća.

I za kraj, želiš li nešto poručiti kolegama kreativcima?

Manje straha, više znatiželje!