Splitska Željezara ponovno se vraća u okrilje države. Ne tako davno, prije četiri godine, dugo priželjkivana privatizacija i ulazak poljske tvrtke iz branše, Zlomrexa, posebice nakon naprasnog bijega prethodnog ponuđača, generalno se odahnulo skidanjem tako bremenitog gubitaša iz državnog portfelja.

Kao dio privatizacije otpisane su silne obveze tvrtke prema državi, što se registriralo kao državnu potporu, a što je tada novom vlasniku otvorilo prostor za ulaganje i jačanje tvrtke. U prvo vrijeme tvrtka je po prvi puta u posljednjih dvadesetak godina čak i proradila punim kapacitetom, izazivajući time čak i revolt Kaštelana zbog buke i prašine na koji nisu bili navikli. No, ta priča nije dugo potrajala. Kriza je pogodila i matičnu tvrtku u Poljskoj koja je digla ruke od Željezare Split. Više od dvije godine nije se uspijevalo pronaći novog kupca, a država je redovitim isplatama minimalnih plaća za 400-tinjak radnika osiguravala socijalni mir. I taj slučaj, znajući na u Hrvatskoj uvriježen način ‘rješavanja’ problema njihovim odgađanjem, trajao bi vjerojatno još godinama, da Hrvatska ne mora zatvoriti jedno od najosjetljivijih pregovaračkih poglavlja, ono o tržišnom natjecanju. A uz restrukturiranje hrvatskih brodogradilišta, rješavanje pitanja državne potpore Željezari Split jedna je od točki koje još treba rasplesti, da bi se u Bruxellesu dobilo toliko željeni blagoslov Europske komisije za završetak pregovora. Otvaranje samog stečajnog postupka u međuvremenu je izgubilo oponente, čak i među radnicima, koji su s državom postigli nagodbu da ih se sukladno kolektivnom ugovoru isplati i obešteti prije samog stečaja, a država kao najveći vjerovnik potom će se namirivati iz stečajne mase, koja naravno neće biti dostatna da se pokriju sva potraživanja. No, kakva sudbina čeka Željezaru ostaje najveća nepoznanica. Zasad se govori tek o privremenom rješenju kroz zakup, no je li moguće ponovno ustrojavanje Željezare i možda privatizacija, nitko se ni na kojoj razini ne izjašnjava. Ranija pravila nisu predviđala nove intervencije države nakon odobrenih potpora sličnih onima iz vremena privatizacije. Možda Hrvatska pokuša pregovarati s Bruxellesom da se nađe rješenje koje bi vratilo život Željezari, no u ovom trenutku, čini se, jedina je pozornost što se tiče države svedena ipak samo na zatvaranje pregovaračkog poglavlja. I na punjenje računa otpremninama što se tiče radnika. A sama Željezara tiho klizi ka otpadu za staro željezo.