Slučaj Ikea još je jedan test čiji će rezultat pokazati koliko su istinite Vladine najave o efikasnosti u odnosu s investitorima. Prvi korak prošao je relativno dobro, visoko švedsko izaslanstvo primio je premijer Zoran Milanović, a to se, koliko je poznato, dosad nije dogodilo ni u jednoj zemlji u kojoj se Ikea muči(la) pokrenuti posao.

Hrvatska, naime, nije jedina zemlja s administrativnim barijerama koje koče ulagače. Nakon što šest godina od talijanskih lokalnih vlasti nije uspjela dobiti građevinsku dozvolu za svoj centar, Ikea je lani na kraju odustala od ulaganja nadomak Pise vrijednog 60 milijuna eura. To što je Milanović na spomenutom sastanku dao podršku Šveđanima samo je deklarativna gesta i koliko god bila ohrabrujuća za investitora, za konačnu ocjenu treba pričekati konkretne poteze. Kad bi se prebrojale sve godine Ikeina pokušaja da pokrene investiciju u nas, pokazalo bi se da Hrvatska nije daleko od Italije. Još nisu otklonjene sve barijere. Sad je zapelo na natječaju za izvođača radova na premještanju naplatnih kućica. HAC je izabrao Viadukt i njegove partnere, koji su imali nešto višu cijenu od Lavčevića i Montmontaže, a žalila se i Hidroelektra niskogradnja, koja je imala nešto višu ponudu. Slučaj je više od mjesec dana u Državnoj komisiji za javnu nabavu i ishod mu je neizvjestan. Dok se kućice ne počnu premještati, Ikea ne može dobiti građevinsku. Koliko Ikea još ima strpljenja prije nego što odustane?