Rasplamsava se javna rasprava o reformi komorskog sustava u susjednoj Sloveniji, nakon što je početkom siječnja Vlada Janeza Janše u parlamentarnu proceduru stavila zakon o gospodarskim komorama. Protuprijedlog tom zakonu, kojim se namjerava ukinuti obavezno članstvo tvrtki u komori, najavljuju i Socijalni demokrati Boruta Pahora, a zakon bi trebali predstaviti ovih dana. S druge strane, sve su žešće i reakcije iz redova vodstva Gospodarske zbornice Slovenije, zabrinutog za opstanak te institucije ako parlament prihvati vladin prijedlog.

Direktorska korist
Lobiranju za obaveznu ili dobrovoljnu komoru priključili su se i pojedini ugledni i poznati slovenski gospodarstvenici. U subotnjem Delu tako Ivo Boscarol, direktor tvornice specijalizirane za proizvodnju malih letjelica, upozorava da će vladin koncept dovesti do raspada sadašnje komore na “50, 100 ili 150 manjih komora”.
Stojan Petrič, direktor idrijskog Kolektora, podržava pak uvođenje dobrovoljnog članstva, a spreman je, kako kaže, financirati posebne projekte komore za prodor slovenskih gospodarstvenika na primjerice kinesko tržište. Mnogim kritičarima komorskog sustava u Hrvatskoj poznato će zvučati i njegove sljedeće riječi: “Korist od Komore imaju samo direktori koji sjede u njezinim upravnim tijelima”.
Joško Čuk, predsjednik slovenske komore, neće se, naravno, s tim složiti. On već gotovo godinu dana, od kada traje priprema novog zakonskog okvira za ustroj i rad slovenske komore, vodi snažnu kampanju za zadržavanje postojećeg modela, temeljenog na obaveznom članstvu. S obzirom da prva stručna analiza komorskog sustava koju je naručilo ministarstvo gospodarstva nije upućivala na ukidanje obaveznog članstva, u komori su bili prilično zatečeni suprotnim razvojem događaja. Jesenas su tako i sami proveli anketu među svojim članstvom, a u kojoj je njihov sadašnji ustroj podržala tijesna većina članica. Od ispitanih devet tisuća tvrtki, odnosno 16 posto članica komore, njih je 48 posto podržalo “radikalne” promjene koje predlaže ministarstvo gospodarstva, dok je 52 posto bilo za postojeći ustroj komore, ali uz određenene reforme. Zanimljiv je i podatak iz te ankete koji je ukazao na nužnost reformi u komori – 74 posto ispitanika istaknulo je potrebu smanjenja visine članarine i povećanje drugih izvora financiranja, kao i na potrebu većeg upliva članstva na rad komore i razvijanje novih projekata.
Potonji podatak, kao i zahuktala kampanja s vladine instance, probudili su vodstvo slovenske komore, koja je reformske poteze već i sama poduzela na koncu prošle godine. Uz predloženi nacrt korjenite reforme, koji se temelji na spomenutim kritikama iz ankete, promjene su se dogodile i u financijskom planu komore za 2006. godinu. Skupština je odlučila smanjiti proračun komore, koji se inače kreće oko četiri milijarde tolara godišnje, i to za pet posto, odnosno za oko 200 milijuna tolara. Pred prijetnjom ostanka bez sigurnih izvora prihoda, skupštinari su posegnuli i za dodatnim, desetpostotnim rezanjem troškova same komore, unatoč tome što su joj nametnuli i neke nove projekte kako bi zadovoljili potrebe očito sve nezadovoljnijih članica.

Komercijalizacija
Komora će, prema napucima Skupštine, komercijalizirati neke usluge kako bi se ostvario cilj da se za nekoliko godina smanji udio prihoda od članarina na 60 posto. Očigledno je gospodarstvo profitiralo već i samim aktualiziranjem pitanja reorganizacije komorskog sustava. No hoće li svi ti očajnički potezi uspjeti zaustaviti donošenje novog zakona? Vlada se u Sloveniji pobrinula ubaciti i dodatni motiv za prolazak tog zakona: raspodjelu imovine sadašnje komore. Zakonski prijedlog jamči postojećoj komori kontinuitet, no njezina imovina procijenjena na oko sedam milijardi tolara, trebala bi se raspodijeliti među postojećim članicama, i to onima koje su to postale najkasnije do početka 1996. godine.

Podjela imovine
Pravo na dio imovine sadašnje članice moći će prenijeti na neku novu komoru, koje će se tek osnivati nakon što se “liberalizira” to tržište u Sloveniji, a nove će komore, srazmjerno udjelima svojih članica koje uspiju privući, imati i pravo korištenja dijela imovine postojeće slovenske komore. Koliko bi novih komora moglo nastati, nitko se u Sloveniji ne usudi prognozirati. Najupućeniji stručnjak, Peter Puhan, jedan od autora analize komorskog sustava koju je naručilo ministarstvo gospodarstva, kaže da to neće biti stotinjak, kako je rekao Petrič, ali će na tom planu sigurno uslijediti dinamičan proces. Kolike bi povoljne efekte moglo donijeti gospodarstvu, ni u Sloveniji nisu preciznije izračunali. Tek se nagađa da bi članarine u budućim komorama tvrtkama mogle biti i veće od onih koje sada plaćaju Gospodarskoj zbornici, ali bi njima na volju bilo prepuštena odluka žele li imati taj trošak ili ne.

Male slovenske tvrtke ni sada ne plaćaju članarinu u komori

Za Hrvatsku, koja još nije otvorila bolno pitanje reforme komorskog sustava, zanimljivo je i da slovenska komora članarinu ne naplaćuje od svih tvrtki. Tog su paraporeza, naime, u susjednoj zemlji oslobođene sve tvrtke koje imaju godišnji prihod manji od četiri milijuna tolara. Slovenska komora u članstvu ima oko 60 tisuća tvrtki, od čega je polovica njih aktivna. Hrvatska je gospodarska komora, gleda li se broj zaposlenih dva i pol puta veća od slovenske. HGK ima više od 600 zaposlenih, dok u Sloveniji gospodarska komora zapošljava 250. Za razliku od HGK, u Sloveniji je komora od pada socijalizma već jednom reformirana, a u toj fazi je gotovo prepolovila broj zaposlenih, kojih je bilo 450.