Ovoga bi mjeseca jedan neovisni odbor za procjenu trebao objaviti svoja saznanja vezana uz izvješće Svjetske banke pod nazivom Doing Business.

Sve su brojnije spekulacije o tome da bi taj odbor mogao preporučiti drugog, vanjskog izvršitelja za Doing Business, ukidanje ljestvice zemalja kako bi omogućio lakše poslovanje u njima ili čak potpuni prekid sastavljanja toga izvješća. Moćni dioničari Svjetske banke pokušavaju srezati sporni projekt još od njegova začeća 2002. godine. Trenutačno Kina, drugo po veličini gospodarstvo na svijetu i sve utjecajnija sila unutar Svjetske banke, pokušava potopiti sporno izvješće ukidanjem, među ostalim, popisa država po rejtingu. (Ove godine Kina je tek na 91. mjestu popisa 185 procijenjenih gospodarstava.) Međutim, ukidanje ili odbacivanje izvješća o poslovanju pokazalo bi se kao ozbiljna pogreška jer bi se u konačnici uz sve ono loše odbacilo i sve ono dobro. Metodologija je, naime, ispravna, svrha postoji, a i saznanja su korisna.

Jednostavnost ključ uspjeha
Izvješće za 2013. sadrži kvantitativne podatke grupirane u 11 skupina pokazatelja, od lakoće osnivanja poduzeća do dostupnosti zajmova. Podaci za pojedina gospodarstva se uspoređuju, pa se u konačnici stvara ljestvica 185 gospodarstava u ukupno deset poslovno relevantnih kategorija kao što su "rješavanje problema nesolventnosti" i "prekogranično trgovanje". Saznanja ispitanika iz cijeloga svijeta (ove godine njih više od 9600) uključena su u zaključke izvješća.Namjera izvješća Doing Business nije biti opsežna procjena gospodarstva svake pojedine zemlje. Ono što želi jest pružiti državnicima smjernice koje im mogu poslužiti kao temelji za raspravu o možebitno korisnim reformama. Jednostavnost toga izvješća zapravo je pravi ključ njegova uspjeha. Dosad je smatrano predvodnikom u pogledu sinteze subjektivnih i kvantitativnih podataka za stvaranje razumljivih mjerila. Ograničenjem ukupna broja proučenih pokazatelja i iznošenjem jasnih smjernica ono pomaže političarima u definiranju ciljeva i poboljšanju učinkovitosti zakona u ključnim područjima. Nadalje, ono pridonosi rušenju prepreka, osobito u zemljama u razvoju, koje onemogućuju osnivanje malih i srednjih poduzeća, otvaraju mogućnosti za korupciju i usmjeravaju vlasnike manjih poduzeća prema crnom i sivom tržištu. Primjerice, podaci izneseni u izvješću pridonose jačanju političke volje i javne potpore potrebne za svladavanje onih koji se opiru mjerama za jačanje konkurentnosti, točnije duboko ukorijenjenih igrača kojima odgovaraju zatvorena tržišta i proceduralna uska grla. 

Francuzi prvi kritičari
Ovaj projekt jedna je od rijetkih uspješnica Svjetske banke zahvaljujući kojemu je u prošlih desetak godina ostvareno gotovo 2000 reformi te se pokazao kao iznimno vrijedan alat državnicima u zemljama u razvoju koji teže poticanju reformi i jačanju ulaganja. Ruanda je, primjerice, zabilježila zapažen uspon na ljestvici, popevši se sa 143. mjesta 2009. na 52. mjesto 2013. Slično njoj, Gruzija je dospjela na deveto mjesto popisa s obzirom na to da joj se od 2003. BDP povećao za više od 200 posto, a priljev stranih ulaganja za gotovo 300 posto. Od svih zemalja uključenih u izvješće samo Zimbabve i Venezuela od 2005. godine nisu uspjeli poboljšati ili barem održati pokazatelje na istoj razini. No, tako uspješni primjeri nisu ušutkali kritičare ovog projekta. Prve kritike stigle su iz Francuske, koja se žustro suprotstavila zagovaranju teorije "pravnog podrijetla" u izdanjima izvješća iz 2004. i 2006., prema kojoj državne s običajnim pravom imaju više koristi od jače regulacijske učinkovitosti u odnosu na zemlje koje se temelje na građanskom pravu.Kina se, kao Francuska ranijih godina, protivi onime što smatra angloameričkom pristranošću spornoga izvješća. Drugi, pak, kritiziraju metodologiju tvrdnjama da pokazatelji nisu inkluzivni ili da netočno mjere regulacijski okvir zemalja. Treći smatraju da izvješće sadrži duboko ukorijenjene predrasude prema regulaciji i oporezivanju, što bi moglo rezultirati inicijativama za provođenje reformi koje bi izigrale sustav umjesto reformi sa značajnim rezultatima.Naravno, nisu sve primjedbe neutemeljene, pogotovo ima mjesta za unaprjeđenje metodologije. Upravo stoga svake se godine provodi prilagodba pokazatelja temeljena na povratnim informacijama i procjenama. Nakon kritike pokazatelja pod nazivom "zapošljavanje", primjerice, Međunarodna financijska korporacija (produžena ruka Svjetske banke u privatnom sektoru koja se bavi kreditiranjem) obavila je procjenu i izbacila taj pokazatelj s popisa čimbenika značajnih za kreiranje poretka zemalja. Slično bi se moglo dogoditi i s nekim drugim pokazateljima, primjerice "plaćanje poreza" s ciljem prilagodbi koje će omogućiti nastavak trajne usporedbe zemalja, što je jedna od glavnih pozitivnih strana cijelog projekta. Budući da se metodološke mane mogu riješiti ciljanim procjenama i reformama, ukidanje izvješća o poslovanju bio bi ekstreman i nepotreban potez. Državama poput Francuske, Kine i Indije, koje su nezadovoljne vlastitim niskim položajem u poretku, ne bi se trebalo dopustiti da uruše ili onemoguće nastavak projekta.

Vjerodostojan okvir 
Ukidanje izvješća ili njegova predaja drugom izvršitelju narušila bi ugled Svjetske banke. Prošloga je mjeseca američki ministar financija Jack Lew u svjedočenju pred Kongresom u kojemu je pravdao američku podršku multilateralnim razvojnim bankama nekoliko puta istaknuo ovo izvješće. Ukidanje projekta dovelo bi pod upitnik ostvarenje cilja Svjetske banke koji se tiče promicanja zakonskih sigurnosti i reguliranih sustava te oslabilo reformatore u zemljama u razvoju i gospodarstvima u usponu koji teže transformaciji tržišta temeljenog na nepotizmu i vezama. Konačno, iako je glavni cilj izvješća pomoći najsiromašnijim zemljama u poboljšanju gospodarskih rezultata, ono ima značajan učinak i na političku te poslovnu praksu u naprednim zemljama. Ukine li se taj projekt, europski će političari biti zakinuti za važne informacije koje bi mogle pomoći pravilnom usmjerenju rasprave o jačanju konkurentnosti. Registracija nekretnina u Grčkoj je, primjerice, kompliciranija nego u Džibutiju, provedba ugovora u Italiji traje tri puta dulje negoli u Vijetnamu, a osnivanje poduzeća u Španjolskoj zahtijeva tri i pol puta više vremena nego u Azerbajdžanu. Izvješće Doing Business neće dati brza rješenja problema. No, ono što nam pruža jest neprikosnoven i vjerodostojan okvir za pokretanje rasprave, a time i priliku koju sebi nijedno gospodarstvo ne može priuštiti izgubiti. 

© Project Syndicate, 2013.