Kamo sreće da je Sunčani Hvar prodan Slovencima. Danas se ne bi mučili s Luksemburžanima, česti su komentari s Hvara. No, kao što je 2003. lokalni ponos ili interes odbio mogućnost da Terme Čatež preuzmu otočni turistički biser, tako i posljednjih godina Orco Grupu ne potiče da napravi ono što tom otoku treba.

A to je uređen i funkcionalan hotelski kompleks od kojeg će sav otočni biznis imati koristi. Upravo to bila je i osnova za implementaciju javno-privatnog partnerstva, koji je prije pet godina kao najpoželjniji model u privatizaciji premijerno primijenjen upravo na Sunčanom Hvaru. Zamišljeno je bilo da država kao partner otkloni sve prepreke za realizaciju ulaganja privatnom partneru. Gdje je u međuvremenu zapelo, puno je teorija, no u ovom trenutku to je čak i manje bitno. Važno je da rješenje čvora koji sve više guši Sunčani Hvar odgovorni počnu čim prije tražiti. Jer, gubitak vremena kojeg biznis nema najgora je moguća opcija za sve u ovom slučaju. Raskid sporazuma o JPP-u što ga pred njegov sam istek zazivaju šef HFP-a i gradonačelnik Hvara dodatno će zakomplicirati situaciju, jer država koja cijelo vrijeme trajanja partnerstva nije koristila nijednu polugu i utjecala na Orcove poteze sada svog partnera može istisnuti iz vlasničke strukture samo ako ga isplati. A iz Orca ne kriju da je ta cijena gotovo 60 milijuna eura, koliko su unijeli svog kapitala u Sunčani Hvar. No, toliki novac u uvjetima u kojima gospodarstvo tone zacijelo se može i korisnije upotrijebiti. Kako god okonča trakavica u koju se JPP pretvorio, teško da će sličan model privatizacije država ikad više ponoviti, a iako se spominje da ima zainteresiranih, pitanje je tko će idući pokušati osvojiti “ukleti” Hvar.