Posljednjih mjeseci vode se intenzivni razgovori oko novog ZPP-a za razdoblje od 2021. do 2027. godine, kojim će doći do promjena sustava potpora kroz izravna plaćanja i mjera u okviru ruralnog razvoja te sustava zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda.  U okviru ove nove politike mnogi poljoprivredni proizvođači smatraju negativnim smanjenje sredstava namijenjenih financiranju.

Umanjenje sredstava namijenjenih za izravna plaćanja, najboljeg modela za stabilizaciju i pomoć za suočavanjem s rizicima vezanim uz prihode farmera, utječu na neatraktivnost poljoprivrede za mlade generacije farmera te napuštanje poljoprivrede kao zanimanja, a time i ruralnog prostora.  Bojazan je i da će predloženim modelom, koji se oslanja na izradu strateškog plana u okviru ZPP od strane svake pojedine države članice, doći i do renacionalizacije iste. I ambicije EK vezane uz pametnu poljoprivredu, ali i očuvanje okoliša, zahtijevaju konstantna ulaganja u čemu posebnu ulogu imaju mjere ruralnog razvoja čemu svakako ne doprinosi umanjenje sredstava za financiranje ovih mjera.

Obraniti vodeću poziciju EUt
Na nedavno održanom kongresu Europske asocijacije prerađivača mlijeka u Dublinu pod motom "Zelena budućnost europskog mljekarstva", na kojem je gostovao i povjerenik za poljoprivredu Phil Hogan, pred više od 250 sudionika iz 36 država razmatrana je održivost mliječnost sektora u novim uvjetima ZPP-a usmjerenim na više klimatske ambicije, ali i očekivanja potrošača od ovog sektora koja su sve više povezana s dobrobiti domaćih životinja na farmama.

Povjerenik Hogan je i u svom govoru posebno istaknuo da je od posebnog interesa industrije da slijedi ovu "zelenu" agendu, uz završni osvrt da EU treba obraniti svoju vodeću poziciju u kvaliteti i sigurnosti hrane te biti predvodnik u održivosti kao i osigurati tržišnu poziciju svog poljoprivrednog sektora. Sama konferencija je, kako je istaknuo predsjednik Europske asocijacije prerađivača mlijeka Michel Nalet, također bila prilika da se da pregled razvoja sektora u uvjetima nikad viđene političke volatilnosti (Brexit), duboke promjene u postavkama EU, nesigurnosti međunarodne trgovine te povećane fluktuacije cijena.  

Ekstremna volatilnost cijena
Kada se pogleda broj krava i njihova proizvodnja u EU, prema podacima Eurostata i EK, u 2017. uzgajalo se 23,3 milijuna mliječnih krava koje su proizvele više od 165 mil. tona mlijeka od čega je nešto više od 156 mil. tona mlijeka završilo u otkupu. Prosječna proizvedena količina po kravi je bila oko 7082 kilograma, ali s nejednakom distribucijom i strukturom proizvodnje između država članica, gdje je Hrvatska s prosjekom od oko 4600 kg među državama članicama sa značajno nižom proizvodnjom mlijeka po kravi od EU prosjeka.  Iako broj mliječnih krava i mliječnih stada u EU posljednjih godina bilježi pad, prosječna proizvodnja mlijeka kako ukupno tako i po mliječnoj kravi, raste što se prognozira i u budućnosti, no pod utjecajem nepredvidivih klimatskih prilika.

Prosjek proizvodnje po kravi je značajan i za konkurentnost EU na globalnom tržištu, gdje su glavni konkurenti u proizvodnji Novi Zeland s prosjekom proizvodnje oko 4000 kg mlijeka po kravi, ali proizvodnji čija je osnova pašni uzgoj, te SAD s prosjekom od gotovo 10.000 kg proizvedenog mlijeka po kravi, ali temeljenoj na pretežitoj hranidbi krmnim smjesama. 

Konkurentnost se nastoji održati i u cijenama sirovog mlijeka na svjetskom tržištu, gdje je EU s prosječnom cijenom u rujnu od 0,348 EUR/kg mlijeka realne kvalitete u sredini između cijene mlijeka klase III u SAD-u (mlijeko s 4,2% mliječne masti prvenstvene namjene za proizvodnju sira) od 0,349 EUR/kg, te cijene 0,287 EUR/kg kolika je cijena za sirovo mlijeko kvalitete 4,2% mliječne masti te 3,35% na Novom Zelandu. Međutim na tržištu je prisutna ponekad i ekstremna volatilnost cijena koja će značajno utjecati na mliječni sektor i u budućnosti. Stoga se nastoje pronaći odgovarajući alati za smanjenje volatilnosti i za upravljanje rizičnim situacijama na zajedničkom tržištu, koje se trenutno u mliječnom sektoru velikim dijelom oslanjaju na sustav javnih intervencija. 

Nije nevažno uzeti u obzir i za proizvodnju kojih proizvoda se koristi otkupljeno kravlje mlijeko, gdje je vidljivo da se sve manje proizvodi mlijeko za piće (u prvih devet mjeseci proizvodnja je manja za 2,1% u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) i kondenzirano mlijeko (7,2% manje). EU također nastoji održati svoju važnu ulogu izvoznika mliječnih proizvoda i to osobito sireva i zato što je s postotkom od prosječnih 114% i više nego samodostatna u proizvodnji mlijeka. 

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

Nužna nova strategija 
Proizvodnja mlijeka u Hrvatskoj je već dugo vremena u vrlo teškoj situaciji. U prvih deset mjeseci otkupljeno je za 4,57% manje mlijeka u odnosu na isto razdoblje lani, a isto tako broj krava u studenome je za 3,79% manji u odnosu na studeni 2017. godine što je nastavak negativnih trendova u proizvodnji u ovom sektoru i gdje prikupljene količine mlijeka zadovoljavaju tek polovicu preradbenih potreba mliječne industrije i tržišta. 

To svakako zahtjeva postavljanje osnovnih ciljeva u obliku strateškog dokumenta usmjerenih na uspostavu održivog i vitalnog mliječnog sektora, koji će biti usmjereni na bolje i ekonomičnije iskorištenje postojećih proizvodnih potencijala, ali i položaj mljekarskog sektora u budućoj nacionalnoj strategiji Hrvatske nužnoj radi korištenja sredstava koja će našoj zemlji biti raspoloživa u okviru nove ZPP.

Proizvođači mlijeka su u dosadašnjoj provedbi programa ruralnog razvoja osobiti interes pokazivali za mjere vezane uz investiranje u daljni razvoj poslovanja na svojoj farmi, što je trend koji će se zasigurno nastaviti i u nadolazećim razdobljima.  Daljnje usmjeravanje mjera programa ruralnog razvoja u razvoj farmi osobito mladih farmera su nužnost, ali nužnost je i ulaganje dodatnih napora u podizanje razine znanja u upravljanju raspoloživim proizvodnim potencijalima i održavanja poslovne sposobnosti farmera.

U vidu treba imati i zelenu komponentu ZPP-a, koja postaje sve značajnija nužnost ovoga sektora, ali koja predstavlja još uvijek nedovoljno iskorišten potencijal mljekarskog sektora naše zemlje i koja zauzima sve veći prostor u raspravama o budućnosti mljekarskog sektora Europske unije.