Kad se razgovara o razvoju često se zaboravlja uloga regulatora. Uzmimo financijsku industriju i njen potencijal razvoja, i to na hrvatskim primjerima. Tako je prije godinu-dvije najveća fintech vijest u Hrvatskoj bila da je jedna banka omogućila da svoj red na njihovom šalteru naručite preko mobitela.

Ove godine smo pak imali prvi Initial Coin Offering (ICO) u Hrvatskoj DA Power Play. Upravo traju pripreme za drugi hrvatski ICO Cryptotask, prvu burzu rada na svijetu na kojoj će i poslodavci i posloprimci moći biti i ljudi i roboti. Nadalje, najveći internetski trgovac u Hrvatskoj Ekupi najavio je da će ponuditi vlastiti digitalni novčanik.

Najveća hrvatska softverska tvrtka IN2 grupa napravila je prvi domaći blockchain proizvod za kripto-investitore, platformu Forebit. Niz domaćih tvrtki poput myPOS-a, AgentCASH-a, Abita i Trilixa bacili su se u mikrotransakcije. Neki poput Infobipa čak su razvili i vlastitu digitalnu valutu ¥Coins, a na tokenima radi i domaća IT tvrtka Vingd. Povrh svega toga doznali smo i da postoji tamo neki Electrocoin, mjenjačnica kriptovaluta koja ovu godinu planira zaključiti s promet od pola milijarde kuna, i koja je danas najbržerastući hrvatski startup.

Moćna konkurencija

Ali postoje veliki pomaci i u institucionalnim svijetu. Tako je u svijet blockchaina i crowdfundinga zakoračila Zagrebačka burza. ZSE je u suradnji s estonskim Funderbeamom kreirao regionalnu tvrtku Funderbeam SEE, koja pretendira postati glavni igrač za IPO-e malih i srednjih poduzetnika u Hrvatskoj i Sloveniji. Uskoro i u Srbiji, a prema najavama iz Funderbeama SEE cilj im je pokriti što veći dio regije pa iako bi to na sjeveru značilo otiči čak do Češke, a na jugu možda i Grčke. Iza njih su sada četiri uspješne kampanje. Posljednju, vrijednu čak milijun eura, upravo su zaključili. Pivovara Medvedgrad prikupila je taj iznos za širenje svog poslovanja i utvrđivanje pozicije najveće craft pivovare u Hrvatskoj.

Usto, Funderbeam SEE je napravio i uspješnu crowdfunding kampanju za solinske pametne klupe, odnosno tvrtku Include. Zatim za najvećeg lokalnog konzultanta Sense Consulting te za digitalnu agenciju Aspidu. Ukupno je tako inovativni ZSE skupio 2,1 milijun eura hrvatskim malim i srednjim poduzetnicima i pozicionirao se kao regionalni lider u crowdinvestingu.

Iz toga se može prebrzo zaključiti da su pozicije domaćih poduzetnika za početak fintech utrke, koja starta 13. siječnja iduće godine, kad na snagu stupi PSD2 direktiva Europske unije, jako dobre. Imaju prilike uspjeti i na hrvatskom i na drugim EU tržištima. No, pri tome ne treba zaboraviti da protiv sebe imaju iskusnu, moćnu, stranu konkurenciju: banke. U Hrvatsku još nije ušao Kickstarter. PayPal se muči postići značajniji uspjeh već godinama.

Plaćanja preko Googlea i Applea dijelom su nam postala dostupna tek nakon što smo ušli u EU. PSD2 bi to trebao dodatno produbiti. No, ostaje činjenica da su pravila igre na našem financijskom tržištu jako naklonjena bankama. HNB ima veliki interes tako raditi, jer to opravdava čuvanjem banaka i time stabilnošću bankarskog sustava u Hrvatskoj. Vrlo uskogrudno gledano, tako su definirane njegove obveze. Zato se u domaćoj IT branši već nagađa da će PSD2 regulativa u punoj primjeni u Hrvatskoj biti tek krajem 2019. godine.

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

Vrijeme odaziva sustava

HNB, naime, igra važnu ulogu u definiranju tehničkih standarda koje će novi fintech igrači morati zadovoljiti da bi mogli iskoristiti glavnu prednost te nove regulative, a to je izravan pristup na IT sustave banaka, odnosno izravan pristup do debitnih računa korisnika. Tako se u branši komentira da se donošenje tih standarda može raditi “pažljivije” ili pojednostavljeno, može se odugovlačiti. No, također može se raditi i tako da se kao na tržnici pogađa oko vremena trajanja transakcija. Nije svejedno hoće li neka nova fintech usluga plaćanja na blagajni trajati par milisekundi ili par sekundi.

Ako stojite u redu na blagajni i morate čekati nekoliko minuta da bi vam se transakcija potvrdila i ispisao račun svjedno će vam biti što ste to napravili cool aplikacijom. Takva aplikacija vam nakon takvog iskustva više neće biti cool, a još manje praktična. Zato nije dovoljno da banke samo omoguće pristup svojim IT sustavima već je ključno i da vrijeme odaziva njihovih sustava bude vrlo kratko, takoreći instantno. U protivnom svejedno je što su domaći igrači gradili lijepe poslovne priče sa svijetlom budućnošću, jer je neće vidjeti. I tu je uloga regulatora ključna.

Stari ili novi igrači?

Danas su svi regulatori ti koji u svijetu visoke tehnologije definiraju hoće li nešto uspjeti ili ne. Visoka tehnologija ovisi o vrlo jasnim standardima. Te standarde propisuju regulatori. Ako su ti standardi takvi da preferiraju stare, strane igrače na uštrb novih, domaćih igrača, onda novih domaćih igrača neće biti. U tome je važnost svih regulatora u stvaranju hrvatskog startup ekosustava pa tako i onih financijskih. U tom bi smislu hrvatski regulatori mogli napraviti čuda za razvoj hrvatskih startupa. Mogli bi im, po uzoru na Veliku Britaniju i SAD, stvoriti takozvane regulatorne sandboxe, pa neka se igraju crowdfundingom, kriptovalutama i mikrotransakcijama. Neka stvaraju novu vrijednost koju će kasnije moći izvoziti.

Vrijedi se zapitati što bi bilo da je Infobip prije koju godinu u Hrvatskoj dobio takvu priliku – da može svoj ¥Coins, koji danas aktivno koriste Japanci, razvijati unutar hrvatskog regulatornog sandboxa pa da ga koriste Hrvati prvi? Možda bi kao rezultat toga danas imali uvjete da čak i Zagrebačka burza može raditi crowdfunding u cijelosti u Hrvatskoj, a ne da se mora izvijati preko Estonije? Možda bi Zagrebačka burza bila među prve tri burze u svijetu koje su izlistale derivate Bitcoina? Možda bi na domaćem financijskom tržištu bilo više posla za brokere i druge igrače, jer ne bi bili zanimljivi samo lokalnim već i globalnim igračima?

No, dok regulatori ne shvate da onaj epitet “hrvatska” u njihovom imenu nije tu zbog procedure već zbog potrebe da svojim djelovanjem potiču razvoj te iste Hrvatske, i još važnije, pomažu razvoj domaćih, hrvatskih biznisa, posebno malih i srednjih koji čine osnovu našeg gospodarstva, dotle ćemo i dalje čitati kako su neki novi Nikole Tesle bili prisiljeni otvorili neke nove elektrane u nekim tamo Amerikama, a ne u svojoj domovini gdje se na tome radilo davno prije.