Splitski poduzetnik Bedri Selmani koji je poznat po tome što je od države (nakon deset godina borbe po sudovima s državom) naplatio oko 100 mil. eura i Gordan Širola, član Uprave Hotela Novi koji je zasad spriječio otvaranje stečaja te hotelske tvrtke, kroje novu sudsku stečajnu praksu.

Njihove slučajeve na Ustavnom sudu i Visokom trgovačkom sudu povezuju dvije odluke koje se mogu smatrati presedanom. Tangiraju pitanje ostvarenja ravnopravne pozicije dužnika i vjerovnika u prethodnoj stečajnoj fazi – dok još traju vlasnička i upravljačka prava nad mogućim stečajnim dužnikom i dok sud ocjenjuje jesu li ispunjeni svi uvjeti za otvaranje stečaja. Konkretno, uz zadaću koju ima privremeni stečajni upravitelj, sudac treba po novome uoči odluke o otvaranju stečaja provjeriti postoji li i dalje potraživanje vjerovnika. No, tiče li se to svih postupaka u kojima je predložen stečaj? Sve ovisi od toga hoće li VTS uvesti obvezu sudske kontrole pravnog interesa vjerovnika za predlaganje stečaja u fazi neposredno prije same odluke o otvaranju stečaja. Čini se da je to logičan slijed: Ustavni sud je osporio stajalište VTS-a koji je smatrao da u prethodnom postupku sud nije ovlašten ocjenjivati postojanje vjerojatnosti tražbine predlagatelja stečaja, a on ga je u slučaju Hotela Novi prihvatio. No, kako to ne postoji u stečajnom zakonu, obveza bi morala biti izražena kroz novo pravno stajalište VTS-a. U suprotnom stečajni aparat neće biti u toj novoj funkciji kontrole vjerovnika-predlagača stečaja i njegova pravnog interesa u svim slučajevima. Konkretno bi to značilo da stečajno pravo ne bi evoluiralo, ako se to može reći za kontrolu vjerovnikove pozicije prije donošenja odluke o otvaranju stečaja, nego da sudstvo lavira od slučaja od slučaja. Zanimljivo je i da je Širola brzo reagirao na odluku Ustavnog suda kojom je splitskom poduzetniku proljetos uspjelo da se riješi neosnovanog vođenja stečaja u koji je njegovu tvrtku gurnula država po osnovi nepostojeće porezne tražbine, a što je pravomoćno i ovršno davno utvrđeno.