Istinu o radu bivšeg premijera Sanadera i načinu vladanja njegove Vlade polovično je uspjela otkriti politička istraga o privatizaciji Ine. U Saboru je prvi čin ispitivanja prošao bez Sanadera, u znaku serviranja fragmenata istine, politički komprimitirajućim za njegove ministre, a suštinski promašenim.

Saborsko povjerenstvo o Ini pomoglo je da se dozna praktički ono što se znalo. Nije neobično što političari nisu pogodili bitno, eventualnu štetu za državu zbog mogućih zlouporaba funkcija, ali je atipično što je to bila pozornica za bivšeg viceprimjera da podijeli odgovornost s bivšim kolegama, osim s onim tko je svima bio nadređen. Polančec se čuvao Sanadera, a za njegov iskaz pobrinut će se DORH. Bajić je dosad na primjeru Sanadera, uz sve povike protiv bivšeg premijera, pokazao da pazi na granicu između progona i šikaniranja, a čini se da nakon iskaza danih Saboru bez Sanadera neće moći utvrditi činjenice važne za Inu i golem bivši porezni dug (ugovore, nacrte, podjelu posla, pregovore i Podravkino jamstvo Mađarima Ininim dionicama). Kompletna istina o odgovornosti i umješanosti najviših političara isplivat će kroz veliki posao tužitelja. U tom smjeru ide i pikantni detalj koji je isplivao čim je DORH zatražio iskaze o Ini od Sabora. Riječ je o navodnom sastanku (uoči izbijanja Spicea) Sanadera i Polančeca s tadašnjim šefom Uprave Mola. U toj aferi, i u potencijalno još većoj u vezi s privatizacijom Ine, javnost će doznati sve i svašta o političarima, a interes je do kraja rasvijetliti uloge najodgovornijih jer se radi o velikim tvrtkama u kojima je država imala ključnu ulogu i gdje se vrti njezin velik novac. Zbog toga više nije moguće kontrolirati ni jednu vrstu štete koja bi političarima prijetila na osobnoj razini. Ina i Podravka idealne su za otkrivanje sprega jer im je dodirna točka vlast koja ih je kontrolirala, a novac nestajao. Treba utvrditi tko je i zašto dozvolio loše poslovne rezultate Ine uoči predaje upravljačkih prava Molu. Sve ono čemu je inačica netransparentnost moguće su nezakonitosti Sanaderove Vlade i danas to čini suštinu polaganja računa javnosti. Na red dolaze provjere posla bivših ali i političara na vlasti, no o konkretnom djelovanju neće svjedočiti samo zapisnici vladajuće stranke i Vlade. U raspetljavanju priče pratit će se logika pojedinačnih interesa što je zadaća DORH-a, a ona bi trebala pokazati je li pored “Josipa i braće” postojao i “bog”. To je moguće ako se utvrdi u čijim je rukama bila stvarna vlast, gdje je linija razdvajanja političke od kaznene odgovornosti i tko je mogao nezakonito djelovati a da to na kraju dovede do punijih privatnih džepova na račun štete državi.