Suprotno tržišnim očekivanjima te rezultatima posljednjih anketa Velika Britanija je prošli tjedan na referendumu izglasala izlazak iz Europske unije sa 51,9% glasova u korist odlaska. U svijetlu navedenog, tržišta su zabilježila snažne promjene pri čemu je funta kliznula na svoju najnižu razinu u proteklih 30 godina, a snažan pad zabilježili su i svjetski dionički indeksi.

Povećana averzija prema rizičnoj imovini još jednom je potaknula investitore da se okrenu prema švicarskom franku, dolaru i jenu kao i obveznicama "core" zemalja. Pitanje koje se pritom nužno nameće jest je li inicijalna tržišna reakcija odraz privremene panike koja će ubrzo izblijediti kao što smo imali priliku vidjeti u kolovozu prošle godine kada su svjetski dionički indeksi potonuli uslijed prelijevanja zabrinutosti s kineskog tržišta, a da bi se oporavili već u narednim danima, ili će izlazak Velike Britanije ipak imati dugoročne negativne implikacije kako po ekonomsku tako i po političku stabilnost u svijetu. 

Tržišta odradila svoje
U tom kontekstu, čini se kako daljnje reperkusije na tržišta gotovo u potpunosti ovise o pregovorima Velike Britanije i EU koji predstoje, pri čemu se loptica trenutno nalazi na EU dijelu terena. Da budemo precizni, referendum je demokratski način kojim narod odlučuje o pojedinom pitanju i narod Velike Britanije je donio odluku, šok je uslijedio i tržišta su odradila svoje – ništa od toga više nije sporno. Ono što jest je kako će Europska unija reagirati prema istome i hoće li u konačnici omogućiti Britancima pristup jedinstvenome tržištu. 

Pokazivanje snage
Iako se naizgled možda čini kako je ovo čisto ekonomsko pitanje, teško da se može svesti na tu jednostavnu logiku. Naime, pristup jedinstvenome tržištu EU imaju primjerice i Island i Norveška koje nisu članice EU pa zašto ne bi imala i Velika Britanija? Isto tako, čak 47% izvoza Velike Britanije odlazi u ostatak zemalja članica EU što implicira kako EU ima interes u tome da razmjena ne bude opterećena trošarinama. Promatrano iz šire perspektive, ono što je zaista važno (i što je EU uvijek dosada radila) je pokazivanje svoje snage kako se ostale zemlje članice ne bi potaknule da krenu putem Velike Britanije jer razmišljanje se nameće kao jednostavna logika – ukoliko ostanak u EU ne pruža dugoročno nagradu ili izlazak ne dovodi do snažnijih negativnih posljedica, zašto ostati u toj zajednici?

U tom kontekstu na umu treba imati da prema zakonodavstvu EU nakon što određena zemlja zatraži istupanje, pregovori o detaljima izlaska traju dvije godine te mogu biti i produženi ukoliko se o tome sporazume obje strane, a što je dovoljno vremena za prilagodbu tržišta. U srednjem roku izgledno je kako će osim same Velike Britanije najsnažniji udarac osjetiti zemlje koje su trenutno kandidati za pristupanje, a uslijed jačanja euroskepticizma te posljedično smanjenog interesa investitora. Nadalje, negativne posljedice zabilježiti će također i zemlje sa snažnom trgovačkom izloženosti prema Velikoj Britaniji, kao što su primjerice Poljska, Češka, Mađarska te Rumunjska. 

Posljedice nakon 2020.
U kontekstu domaćih prilika, inicijalna reakcija na tržištima je bila slabija od očekivane gdje je Crobex primjerice kliznuo 1,6%, a u usporedbi s padom od 2,9% kada se prošle godine špekuliralo o slomu kineske burze, a snažnije posljedice nije zabilježilo niti obvezničko tržište, kao i kretanje tečaja kune. Iako ne isključujem mogućnost smanjena interesa investitora za hrvatsku imovinu u kratkom roku, promatrano s ekonomskog stajališta snažnije posljedice po ekonomiju nije realno za očekivati prije 2020. godine kada je izgledno da će Velika Britanija prestati uplaćivati sredstva u fondove EU koji su važan izvor financiranja.