Javna rasprava o paketu zakona o visokom obrazovanju pokazala je da podrška među znanstvenicima dolazi samo od rektora regionalnih sveučilišta. Navodno su ih oni pisali zajedno s resornim ministrom Fuchsom, pa nije čudo što nude vladavinu čvrste ruke na sveučilištu.

Ministar nagovještava da će svi problemi na sveučilištima biti kao rukom odneseni kad njima zavladaju “prosvijećeni” rektori: ne treba sveučilištima ni proračunski novac ni puno vremena, trebaju samo odriješene zlatne ruke rektora i one će pretvoriti zadarsko ili osječko sveučilište u najprestižniji “Ivy League”. Kako je ideja da se silom zakona senati raspuste, a rektori ostanu na funkciji, ne treba se čuditi što se profesori masovno bune. Sumnjaju da će rektori koji bi na vlast došli nekom vrstom legislativnog puča, djelovali u svojem interesu, umjesto u interesu cijelog sveučilišta. Fakultetima su dosad upravljali dekani birani od profesora i predstavnika studenata. Sada bi ministar vlast prenio na jednoga čovjeka – rektora. Potvrđivalo bi ga novo “sveučilišno vijeće” u kojeg pola članova imenuje Vlada. Zato je masovni otpor zakonima zapravo suprotstavljanje interesima koje su u njima pronašli oni koji su ih pisali: ministar i rektori. Čudno je i što je ministar mislio da će se profesori uz malo grintanja pomiriti s gubitkom vlasti koju su oduvijek imali. Ne vole kad im se vlast otima iz ruku, a pitanje je mogu li i kako je kane zadržati.