Je li britanskoj vladi puno dati 1,7 milijardi funti? Jest kad je riječ o nenadanom zahtjevu za proračun Europske unije.

Utjecaj neočekivane europske fakture nije, međutim, samo financijski jer se javlja u trenutku kad antieuropska stranka UKIP uživa veliku potporu javnosti. Ta epizoda upućuje na nasumičnu narav stvaranja europskoga proračuna, što šteti i ugledu same EU, a mogla bi biti kap koja će Britancima preliti čašu. To je potraživa-nje nastalo nakon statističkoga preračuna gospodarskog učinka Velike Britanije u posljed-njih dvadeset godina koje provodi Eurostat, statistički ured EU. No, dugoročni bi trošak mogao biti znatno veći od razmjerno malog udjela BDP-a o kojem je riječ (0,1%). Politič-ka kriza koja je nastala zbog izračuna dodatnih nameta i poreznih olakšica na EU proračun proizlazi iz institucijske nasumičnosti koja se doima nepravednom i stvara velike zamjer-ke. 

Tajming kao naručen 
Baš kao i prijateljstva i brakovi koji se raspadaju zbog naizgled trivijalnih razloga, koji zapravo upućuju na temeljne probleme, i ova je proračunska kriza razotkrila ozbiljnu ma-nu u odnosu Velike Britanije i EU. Novo je potraživanje iznenadilo britanskoga premijera Davida Camerona, koji ga je nazvao "posve neprihvatljivim". Mnogim je euroskepticima to bio još jedan znak urote EU protiv Britanije. Navodeći primjer dječje društvene igre u ko-joj se rješavaju umorstva, Cameron je izjavio: "Ne treba nam Cluedo da vidimo da je netko ubijen metalnom šipkom u knjižnici". Bolja bi usporedba bila s karticama "prilika" u Monopolyju, društvenoj igri iz vremena Velike depresije koja je naglasila nasumičnu ne-pravdu kapitalizma.

Vrijeme događaja protueuropskim je strujama u Velikoj Britaniji došlo kao naručeno. Moguće je da će UKIP na parlamentarnim izborima u svibnju odlučivati o novome sazivu vlasti te da će vladu prisiliti na to da ispuni obećanje o referendumu o na-puštanju EU. Pod pritiskom biračkoga tijela dviju glavnih britanskih stranaka, konzervati-vaca i laburista, već se zauzimaju za ograničavanje useljeništva, što nije u skladu sa za-konodavstvom EU i temeljnim načelima europskih integracija. Zbog povišenih bi osjećaja mnogi s obiju strana Engleskoga kanala mogli zaključiti da bi bilo bolje da se Velika Britani-ja i EU rastanu. Postojeće su napetosti nesumnjivo odigrale glavnu ulogu u trenutačnoj krizi, no je li i metoda EU za izračun proračuna za to kriva? 

U nemilosti i Italija 
Razumno je očekivati da doprinos određene zemlje proračunu EU odražava stvarnu razinu njezine gospodarske djelatnosti. U svakome je slučaju ukupni proračun EU, koji čini oko jedan posto proizvodnje EU, razmjerno malen i nije se mijenjao već više od 30 godina. Cilj je ponovnog izračuna pokušati utvrditi jasniju sliku o gospodarstvu EU i korigirati ga u pogledu djelatnosti koje se službeno ne vrednuju na nacionalnoj razini, kao što su humani-tarno djelovanje, droga i prostitucija. Štoviše, nije samo Britanija pala u nemilost novog izračuna. I talijanski gospodarski učinak bolji je nego što se ranije smatralo, pa zahtijeva i izdašniju isplatu.

Talijanski se premijer Matteo Renzi spremno pridružio valu javnog nesla-ganja, nazvavši izračun "smrtonosnim oružjem". Zdravorazumski je od vlada očekivati da prate i oporezuju što više domaće gospodarske djelatnosti. Izvanjska procjena koja nas-toji uzeti u obzir cjelokupno gospodarstvo, i na temelju toga izračunati proračunski dopri-nos, trebala bi povećati poreznu učinkovitost. Slaba moć oporezivanja poznat je ukorije-njeni problem južne Europe (uključujući Italiju, a naročito Grčku), dok su Francuska i Njemačka, koje su ostvarile značajne proračunske olakšice, bolji oporezitelji. Italija i Grčka nastoje proširiti proračunsku osnovu. Zračnim se pregledom utvrđuju vrtni bazeni, poreznici istražuju usidrene jahte, a transakcije veće od tisuću eura više se ne mogu o-bavljati u gotovini. No, zašto bi europski proračunski izračun toliku važnost pridavao drža-vnim računima, koji se sastoje od niza nasumičnih konvencija?

U razumnome svijetu do-prinos proračunu EU ne bi se određivao nasumice, već automatski, primjerice, fisknim udjelom u prihodu od PDV-a. Bio bi potreban samo razmjerno malen udio i ne bi ga trebalo s vremena na vrijeme ponovno izračunavati. Izračunavanje i ponovno izračunavanje davanja država članica na postojeći način štiti EU. Kad bi se pozvale na krajnji zaključak takve logike, države članice mogle bi zatražiti izračun koji na različite načine odražava nji-hovo mjerenje dohotka i bogatstva, pa bi se davatelji okomili na korisnike. Takva je fi-skalna postavka već ugrozila cjelovitost država članica, sjetimo se samo Škotske i Katalo-nije. Ako se Unija bude smatrala tek riznicom koja svojim članicama dodjeljuje novac, osuđena je na propast. Kako su geopolitički izazovi sve brojniji, a Europa se suočava s najvećom sustavnom prijetnjom sigurnosti od Hladnog rata, situacija ne može biti ozbiljni-ja. Europa ne smije zapeti u jednostavnom birokratskom postupku, već mora dati do zna-nja što stvarno predstavlja, a ti se ideali moraju ocrtati u njezinim jasnim, predvidivim i čvrstim djelima. 

© Project Syndicate, 2014.

Intervju

“Uveli smo princip ‘istovrijedni rad – jednaka plaća’ u praksi, a ne samo kao pusto obećanje”

Europsko energetsko tržište

‘Treba nam Europska energetska banka’