Prošli tjedan hrvatskoj javnosti na aktualna pitanja su odgovarali ministri Milka Opačić, Slavko Linić i Branko Grčić i to ni manje ni više nego preko Twittera. Svojevrsni je to finale dvogodišnjeg korištenja društvenih mreža na kojem ova Vlada inzistira od početka svog mandata.

Servis priopćenja
Naime, još na početku mandata Vlada premijera Zorana Milanovića kopirajući puno naprednije kolege iz Sjedninjenih Američkih Država i Velike Britanije otkrila je društvene mreže i blagodat izravne komunikacije s biračkim tijelom. I premda sve to mora izgledati zgodno promatrano iz atmosfere "šminkerskog" kluba Pepermint ili s pozicije salonskih rasprava visokoobrazovane elite oko izbora u SAD-u ova država ipak nije Estonija ili Njemačka jer u tom slučaju bi informatizacija društva i računalna pismenost pratila trendove koje nameće naša Vlada. Ali realnost je malo drugačija. Prije svega domaće biračko tijelo je u većini sastavljeno od starijih ljudi koji se kada je u pitanju informiranost oslanjaju na tradicionalne izvore – novine i televiziju, a i brojke o razini informatizacije društva baš ne idu u prilog Vladi koja s biračima komunicira preko društvenih mreža.

Naime, u populaciji između 55 i 65 godina internetom se 2011. godine koristilo svega 35 posto ljudi, a u populaciji iznad 65 godina svega 9 posto ljudi. Taj postotak raste u mlađoj populaciji, ali ako se ta brojka stavi u odnos s biračkim tijelom (a ne treba nikada zaboraviti predanost umirovljenika izjašnjavanju na izborima i apstinenciju mlađih, upravo onih s Facebooka i Twittera) tada bi se moglo zaključiti da ova Vlada umjesto komunikacije sa svojim najvjernijim glasačima bira vješto – iza novih tehnologija skriveno – neizjašnjavanje. Još na početku svog mandata premijer Zoran Milanović izjavio kako njemu novine i televizija ne trebaju jer ima društvene mreže, a koliko je ozbiljan u svojoj namjeri pokazao je i ugasivši Vjesnik. Tiskovinu koju se nisu sudili dirati niti premijeri u puno boljoj poziciji od one predsjednika SDP-a. Taj potez, iako možda eknomski opravdan, ukazao je na nerazumijevanje ove Vlade kada je u pitanju ophođenje s biračima, jer problem nije u novim tehnologijama nego njihovom pametnom korištenju.  

Kao i svaka tehnologija na ovom svijetu društvene mreže mogu služiti za dobro ili loše (zlostavljanje prijatelja iz školskog razreda ili upoznavanje novih zanimljivih ljudi i otkrivanje novih razmišljanja). Vlada premijera Milanovića u svojoj osnovi pokazala je veliko nerazumijevanje društvenih mreža, a ophođenje prema biračima više pretvorila u zlostavljanje prijatelja iz razreda nego otkrivanje novih razmišljanja. Tako je Vlada Twitter pretvorila u servis lijepljenja priopćenja, a Facebook u svojevrsni "zid plača" ojađenih građana koji se pokušavaju žaliti na loše socioekonomsko stanje države bez da dobiju izravan odgovor. Toliko očaja i jada koliko se može pronaći na Facebook stranici hrvatske vlade možda se vidi još jedino na stranicama koje oplakuju prerano umrlu osobu.

Šturi odgovori
Na postove poput "zasučite rukave radije i konačno da vidimo i osjetimo te vaše rezultate u našim novčanicima, jer ako niste znali novac je sredstvo egzistencije građana ove RH" ili "poduzetnicima puno sreće i živaca u ovoj truloj državi. A i njihovim zaposlenicima također jer kak je krenulo bit ćemo gori nego Grčka!", obično slijedi šturi odgovor Vladinih volontera (oni su inače plaćeni kako bi lijepili priopćenja, radili ono što svaki community menadžer zna da se ne radi) koji žurno lijepe neko uljepšano priopćenje o svemu i svačemu – od plana i programa ministra Miranda Mrsića do obavijesti o poticajima ministarstva malog i srednjeg poduzetništva.

Revni volonteri tako će na konkretna pitanja u svakom trenutku odgovoriti nekim priopćenjem, a da ne zamaraju svoje nadređene ponekad i šturo napisati nešto na svoju ruku. Tada najčešće otkrivajući potpuno političko neznanje i otuđenost od stvarnosti. Slično poput pravih političara iz ove Vlade kada se u onim rijetkim trenucima ukažu javnosti. Naravno uz časne iznimke. U svemu tome, cijeloj toj igri s društvenim medijma, Vlada je izgubila i doticaj s klasičnim medijima. Jer ako ne brojima poneki kontrolirani istup na televiziji ili pokoje priopćenje kada se drugačije ne može ova Vlada već dugo ne saziva redovne tiskovne konferencije za medije, ne održava redovne brifinge za novinare, a na upite odgovara ovisno o volji i agilnosti glasnogovornika pojedinih ministarstava.

I nije to problem za medije jer oni do informacija i ovako dolaze kroz svoje izvore i kanale, već za građane ili budimo precizniji birače koji ipak imaju pravo na obraćanje onih koje su izabrali. Problem je to i za ovu Vladu koja kroz takav način komunikacije neće osvojiti iduće izbore. Na što ukazuje i novi Crodemoskop i mršava dvojka iz zalaganja koju je dobila Vlada. A tu sada dolazi i do pravog pitanja na koje bi vrijedilo čuti odgovor (barem preko Facebooka). Ako ova Vlada već i nije svjesna koliko joj je komunikacija s medijma loša, koliko su joj spinovi očiti i koliko društvene mreže u njezinim rukama postaju bezrazložne, onda bi barem trebala imati nagon za preživljavanje na vlasti koji ukazuje na to da neke stvari treba mijenjati.

Daleko od očiju
Ali kao i u nekim drugim potezima trenutna hrvatska vlast ne pokazuje naznake razuma ili mogućnosti da prizna pogrešku već tjera po svome kamo god to vodilo. A vodi na Facebook i Twitter i pokoji YouTube filmić. Vodi jako daleko od ozbiljne organizirane komunikacije s biračkim tijelom. Vodi ka želji za neinformiranim biračima i želji da ne bude pitanja. Pomalo dječije razmaženo ova Vlada ne želi pitanja, a iz toga se može zaključiti da nema ni odgovore. Pristojnost bi nalagala da se svim jadima građana na Facebooku, ako je to već osnovni kanal komunikacije, barem iskreno odgovori. Uostalom komentari na Facebooku uplašili bi svakog iole ozbiljnog zapadnog političara. Ove naše oni ne brinu. Zašto? Jer je taj "zid plača" u njihovim očima toliko daleko, virtualno mjesto da zadovoljava upravo ono što im i treba – nema pitanja. A ako ih i ima vide ih samo volonteri plaćeni da šute. 

Uredba o digitalnoj operativnoj otpornosti

Digitalna otpornost na ispitu u praksi: Kako se sektor nosi s DORA-om?

Poslodavac prijetelj obitelji

Cilj projekta je nagraditi poslodavce koji razumiju važnost ravnoteže između poslovnog i obiteljskog života