Bavite se trgovinom i na policama imate robu koja je oštećena ili koja je zbog trenutne situacija na tržištu jednostavno postala preskupa te ju nikako ne možete prodati iznad nabavne cijene? Iz članka ćete saznati kada je moguće prodati robu po cijeni ispod nabavne, kako to utječe na vaš poslovni rezultat te u kojim slučajevima to nije kažnjiv postupak.

Prema članku 63. Zakona o trgovini nepoštenim trgovanjem smatraju se radnje trgovaca kojima se radi tržišnog natjecanja krše dobri trgovački običaji. Članak 64., između ostalog, u nepoštene radnje svrstava i prodaju robe ispod njezine nabavne vrijednosti.

No, izmjenama i dopunama Zakon o trgovini (NN 114/11) dopunjen je članak 64. i utvrđeno je da se nepoštenim trgovanjem ne smatra prodaja robe kojoj uskoro istječe rok valjanosti, kada se roba povlači iz asortimana, kada dolazi do potpune rasprodaje zbog zatvaranja objekta te stečaja i likvidacije trgovačkog društva, odnosno zatvaranja obrta ili kada se radi o drugim razlozima kojima trgovac ne čini radnje kojima se sprječava, ograničava ili narušava tržišno natjecanje.

Prema t. 10.14. HSFI-a 10, odnosno t.9. MRS-a 2. vrednovanje trgovačke robe vrši se prema nabavnoj vrijednosti ili prema neto utrživoj vrijednosti, ovisno o tome koja je od navedenih vrijednosti niža. Mogućnost zastarijevanja robe, oštećenja ili jednostavno izlaska robe iz mode uvijek postoji stoga trgovačko društvo u takvim slučajevima donosi odluku o vrijednosnom usklađenju takve robe, odnosno o smanjenju njezine vrijednosti. Smanjenje prodajne cijene takvih zaliha mora biti trajno, a prijedlog o djelomičnom otpisu takve robe daje komisija ili druga stručna osoba iz trgovačkog društva. Za svotu vrijednosnog usklađenja zaliha terete se rashodi tekućeg razdoblja. Takav djelomični otpis trgovačke robe u prodavaonici naizgled ima obilježje sniženja maloprodajne cijene. Dakle, gubitak koji pritom nastaje snosi sam trgovac.

Marža prodavaonice, vrijednosnim usklađenjem trgovačke robe (u slučaju kada će se roba prodavati ispod nabavne cijene) nestaje, a razlika između troška nabave i prodajne cijene predstavlja otpis nabavne vrijednosti koja se kroz prodaju više ne može u cijelosti nadoknaditi.

Zakon o porezu na dobit vrijednosno usklađenje zaliha ne tretira kao porezno priznati trošak, osim ako vrijednosno usklađenje nije provedeno u poreznom razdoblju kada su prethodno vrijednosno usklađene zalihe prodane, poklonjene ili na drugi način otuđene. Stoga, ako roba neće biti prodana u poreznom razdoblju u kojem je provedeno vrijednosno usklađenje to će biti porezno nepriznati trošak iz razloga što se ta roba i dalje nalazi na skladištu, vrednovana po nižoj cijeni.

Trgovcima je često jednostavnije ne provoditi vrijednosno usklađenje već robu koja je oštećena, zastarjela ili jednostavno preskupa prodavati na način da se kupcu odobri rabat ili popust, pozivajući se na sniženja ili akcijske rasprodaje, ovisno o tome radi li se o veleprodaji ili maloprodaji.

Svi znamo da je trgovac subjekt koja svoju djelatnost obavlja radi ostvarivanja dobit. Prodajom robe ispod nabavne vrijednosti trgovac ostvaruje gubitak stoga bi i bilo apsurdno kažnjavati trgovce koji se snižavanjem cijena nastoje riješiti nagomilane robe koju ne mogu prodati. Kada bi se trgovačka roba prodavala ispod nabavne cijene sa ciljem eliminacije tržišne konkurencije, to jest kada bi to bilo planirano i unaprijed osmišljeno, tada bi to predstavljalo razlog za kažnjavanje trgovaca koji pribjegavaju tom načinu prodaje.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Piše Filip Jelić, Fidestum do.o.o.