Prema istraživanju koje je nedavno objavila Mreža vijeća globalnih planova Svjetskoga gospodarskog foruma vladu je po sposobnosti suočavanja s globalnim izazovima ocijenila slabije nego poslovni i medijski sektor.

To je, na jednoj razini, razumljivo s obzirom na koloplet izazova s kojima se vlade suočavaju te na nedostatak dugoročnih rješenja za mnoge probleme. No na drugoj razini, nastojanje da se vlada ocijeni naspram poslovnog i medijskog sektora nema smisla: nijedan sektor ne posluje s toliko odgovornosti i očekivanja kao vlada. Tvrtke same odlučuju gdje će ulagati i kako će rasti. Mediji uživaju u brzom ciklusu izmjene vijesti. Vlade ne uživaju takav luksuz. Vlada se ne može samo spakirati i otići kad pretrpi gubitak ili kad joj dosadi neka priča. Vlada će morati ostati ondje gdje jest i često sređivati nered koji naslijedi od onih koji nisu ostali. Kad joj dobro krene, možda čak i ostvari kakav napredak. Problem je u tome što vlade, u pokušaju da odgovore i pomire često sukobljene potrebe pojedinaca, obitelji i države, sve manje uspijevaju ostvariti učinkovite rezultate, zbog čega povjerenje u vladu opada. 

Kritike sa svih strana
Netom prije sastanka na vrhu o globalnom planu Svjetskoga gospodarskog foruma održanoga u Abu Dhabiju prošloga mjeseca, tjedan dana proveo sam u Indiji. Većina ljudi s kojima sam razgovarao saveznu i nacionalnu vladu bez iznimke su opisali kao sporu, neodlučnu, korumpiranu, nesnalažljivu i kratkovidnu – ukratko, kao beznačajnu. Lako je poslovnome sektoru željeti da mu se vlada makne s puta i medijima upirati prstom i pisati senzacionalističke članke bez dublje analize, a ponekad čak i bez realnih nazora. Istina je da Indija u nekim pogledima i nije najbolja reklama za demokraciju s obzirom na to koliko je ondje teško donijeti dugoročne odluke i provesti ih bez ograničavanja i potkopavanja kolebljivog javnog mnijenja i tvrdokornih interesnih skupina. Međutim, alternativa – diktatura, a ne pravna država – znatno je gore rješenje. Usto, nema puno problema u upravi Indije koju državno financiranje politike ne bi riješilo. Kad služenje golemoj demokraciji zahtijeva stalne predizborne kampanje, a političari ovise o financijskim donacijama, državna uprava nužno zastrani. Sposobnost vlade da odgovori na globalne izazove općenitiji je problem.

Globalizacija – prekidanje državnih granica i integracija gospodarstava među kontinentima – dovela je do strahovitog porasta pritiska na vlade u trenutku kad je njihova sposobnost uzvraćanja opala. Drugim riječima, potražnja prema vladi premašuje ponudu. Zbog globalizacije se mnogi osjećaju nesigurno i od vlade traže podršku u suočavanju s preopterećenim standardom i kvalitetom života. Međutim, većina odluka kojima se nastoje zadovoljiti potrebe naroda za većom sigurnosti ne spadaju u djelokrug nacionalne vlade, osobito kad se ta vlada i sama bori s problemima. Upravo su zato europske zemlje još davno uvidjele potrebu za udruživanjem snaga i ostvarivanjem ciljeva putem Europske unije. Koliko god EU bila nesavršena i dalje je najbolji odgovor na globalizaciju među svim skupinama zemalja. Vlade koje rade zajedno bolje su od vlada koje rade odvojeno – ili još gore, koje rade jedna protiv druge. Živimo u sve polariziranijem svijetu, u kojem nove gospodarske sile mijenjaju međunarodno okruženje, no istodobno je višelateralnih okvira sve manje i ne uspijevaju u ovaj svijet unijeti smisao i sklad. 

Ugled institucija
Uzmimo u obzir međunarodni trgovinski sustav i njegovo središte, Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO). Otkako je propao krug pregovora u Dohi, ugled WTO-a kao višelateralnog pregovaračkog foruma značajno je opao. Međunarodni monetarni fond, vodeća međunarodna financijska institucija, Svjetska banka, Europska banka za obnovu i razvoj i regionalne razvojne banke naporno rade na uklapanju u dvadeset prvo stoljeće. Autoritet Ujedinjenih naroda opada. Dok ne zaustavimo i ne preokrenemo trend opadanja multiateralnosti, sposobnost vlada da odgovore na globalne izazove neće se poboljšati. Poslovni sektor može jadikovati, mediji mogu napadati, no odgovor na većinu vodećih problema u svijetu jesu više ili barem poboljšanje vlade, a ne manje: poboljšana ponuda vlade na potražnju. Slavna je rečenica Ronalda Reagana da "vlada nije rješenje problema nego problem", no danas mislimo drukčije: ako vlada nije dio rješenja, problemi će nam samo biti veći. 

© Project Syndicate, 2013.