Diljem svijeta vlada golemi entuzijazam glede tehnoloških inovacija kakve utjelovljuje Silicijska dolina. U tom pogledu domišljatost Amerikanaca postavlja se kao istinska konkurentna prednost koju ostali pokušavaju oponašati. No u svemu tome krije se jedna zamka: nije nimalo jednostavno otkriti koristi tih inovacija u statističkim brojkama vezanima uz BDP.

Godine 1987. ekonomist Rober Solow, dobitnih Nobelove nagrade za svoj revolucionarni rad na gospodarskom rastu, izrazio je žaljenje sljedećim riječima: "Računalno doba prisutno je svugdje osim u statistici o produktivnosti". Za to postoji nekoliko mogućih objašnjenja. Možda BDP ne može do kraja obuhvatiti poboljšanja životnog standarda koja inovacije računalnog doba nose sa sobom. Ili su možda te inovacije manje značajne nego što tvrde njihovi zagovornici. Prisjetite se kako je prije nekoliko godina, netom uoči kraha tvrtke Lehman Brothers, financijski sektor veličao vlastitu inovativnost. No pri pomnijem pogledu postalo je jasno da su se spomenute inovacije uglavnom bavile načinima kako što uspješnije prevariti ostale suigrače, manipulirati tržištem bez da vas se u tome otkrije te kako iskoristiti tržišnu moć. U tom razdoblju priljeva sredstava u navedeni "inovacijski" sektor rast BDP-a bio je vidno niži nego prije. 

Profitabilnost inovacije
Čak i u najboljim vremenima nije došlo do poboljšanja životnog standarda (osim za same bankare), a na koncu su ova zbivanja dovela do krize od koje se i danas oporavljamo. Dakle, društveni doprinos "inovativnosti" bio je negativan. Slično tomu, i prenapuhani balon internetskih tvrtki s prijelaza stoljeća koji je prethodio gore spomenutom razdoblju također je bio obilježen inovacijama u obliku web stranica preko kojih se najednom moglo naručiti hranu za pse ili bezalkoholna pića. Međutim, nije nimalo lako procijeniti u kojoj mjeri vremenska ušteda koju kupnja preko interneta pretpostavlja odnosno financijska ušteda kao posljedica pojačane konkurencije (zahvaljujući jednostavnosti usporedbe cijena putem interneta) doista utječe na naš životni standard. Profitabilnost neke inovacije nije nužno najbolje mjerilo njezinog stvarnog doprinosa našem standardu življenja. Inovator koji razvije bolju internetsku stranicu za kupnju i dostavu pseće hrane može privući narudžbe kupaca diljem svijeta koji se služe internetom te usput ostvariti golemu zaradu.

No bez usluge dostave veći dio te zarade vrlo brzo bi pripao nekome drugome. Tako bi stvarni doprinos te web stranice gospodarskom rastu najednom postao razmjerno malen. U nekom jednostavnijem svijetu u kojemu je inovacija značila smanjenje troška proizvodnje, na primjer automobila, bilo je vrlo lako procijeniti vrijednost inovacija. No kada inovacije utječu na kvalitetu automobila, ta zadaća postaje puno teža. Ipak, ne možemo izbjeći nelagodu vezanu uz činjenicu da bi bez obzira na sve doprinos najnovijih tehnoloških inovacija dugoročnom rastu životnog standarda mogao biti puno manji nego što tvrde njihovi zagovornici. Znatna intelektualna nastojanja uložena su u osmišljavanje boljih načina uporabe proračuna za oglašavanje i marketing, točnije usmjerenja na ciljane kupce, osobito one dobrostojeće, koji bi zaista i mogli kupiti proizvod. No životni standard mogao se dodatno poboljšati da je sav taj inovacijski talent usmjeren na temeljna istraživanja ili primijenjena istraživanja koja bi u konačnici dovela i do novih proizvoda. 

Predkrizni val
Priznajem, međusobna povezanost putem Facebooka ili Twittera ima svoju vrijednost. No kako uopće usporediti te inovacije s otkrićima poput lasera, tranzistora, Turingovog stroja ili mapiranja ljudskog genoma, inovacijama koje su ponukale bujicu revolucionarnih proizvoda?Naravno, ima razloga za uzdah olakšanja. Premda možda ne znamo točno koliko najnovije tehnološke inovacije doprinose općem boljitku, bar znamo da je, za razliku od vala financijskih inovacija koje su obilježile predkrizno svjetsko gospodarstvo, učinak ovih pozitivan.

© Project Syndicate, 2014.