Visoki trgovački sud RH u svojoj odluci Pž-7130/14 zauzeo je stav da prijenos poslovnog udjela koji je već bio predmetom ugovora o prijenosu između različitih stranaka ne može biti razlog ništetnosti.

Prvostupanjski sud je smatrao da postojanje zabrane prijenosa poslovnog udjela proizlazi iz svjesnog postupanja ugovornih strana te nedopuštenosti pobude, te je stoga isti utvrdio ništetnim ugovor kojim je tuženik raspolagao poslovnim udjelom koji je već ranije otuđio, a sa čime se ne slaže drugostupanjski sud.

Postojanje dvaju različitih pravnih poslova između različitih stranaka u odnosu na isti predmet stjecanja prava vlasništva (u ovom slučaju poslovnih udjela), samo po sebi ne dovodi do apsolutne ništavosti jednog od takva dva (ili više) pravna posla. U tom slučaju propisane su druge pravne posljedice. Oštećena strana može tražiti raskid ugovora zbog neispunjenja obveze druge ugovorne strane te naknadu štete.