Kraj godine dobro je vrijeme za razmatranje rizika koji su pred nama. Tu su naravno važni gospodarski rizici, uključujući pogrešno određivanje cijena imovine uzrokovano desetljećima ultra niskih kamatnih stopa, pomacima u potražnji uzrokovanim promjenjivom strukturom kineskog gospodarstva te trajnom slabošću europskih gospodarstava. Međutim, glavni dugoročni rizici su geopolitički i proizlaze iz četiri izvora: Rusija, Kina, Bliski istok i kibernetički prostor.

Iako Sovjetski Savez više ne postoji, Rusija ostaje opasna nuklearna sila, sa sposobnošću projiciranja sile diljem svijeta. Rusija je također gospodarski slaba zbog svoje ovisnosti o prihodima od nafte u vrijeme dramatično niskih cijena. Predsjednik Vladimir Putin već je upozorio Ruse da su suočeni sa strogim mjerama štednje, jer vlada više neće biti u mogućnosti priuštiti povlastice prijenosa kao tijekom prethodnih godina.

Geopolitička opasnost proizlazi iz Putinovog sve većeg oslanjanja na vojnu aktivnost u inozemstvu – u Ukrajini, a sad i u Siriji – u cilju održavanja vlastite popularnosti kod kuće, kroz uporabu domaćih medija (koji su trenutno gotovo u potpunosti pod kontrolom Kremlja) za veličanje globalne važnosti Rusije. Rusija također koristi svoj izvoz plina u zapadnu Europu i Tursku kao gospodarsko oružje, iako nedavna odluka Turske da se okrene Izraelu kao novom izvoru prirodnog plina ukazuje na ograničenja takve strategije. Dok Putin reagira na te i ostale izazove, Rusija ostaje izvorom znatne neizvjesnosti za ostatak svijeta.

Geopolitički utjecaj Kine

Kina je još uvijek siromašna zemlja, s BDP-om po glavi stanovnika na oko četvrtini razine BDP-a u Sjedinjenim Američkim Državama (na temelju pariteta kupovne moći). Međutim, obzirom da je njena populacija četiri puta veća, njen ukupan BDP jednak je američkom (na temelju pariteta kupovne moći). A upravo ukupni BDP određuje sposobnost neke zemlje za ulaganje u vojnu silu, te sposobnost da bude strateški važno tržište za izvoz ostalih zemalja, kao i za pružanje pomoći ostalim dijelovima svijeta. Kina čini sve navedeno na razini primjerenoj njenom BDP-u. Gledajući unaprijed, čak i uslijed skromnijih stopa rasta koje se predviđaju u budućnosti, kineski BDP rasti će brže od onoga u Americi ili Europi.

Kina trenutno širi svoj strateški doseg. Ona potvrđuje svoja pomorska potraživanja na istoku i na jugu kineskog mora koja su u sukobu s potraživanjima ostalih zemalja u regiji (uključujući Japan, Filipine i Vijetnam). Kina se osobito pouzdaje u takozvanu “liniju 9 crtica” u Južnom kineskom moru iscrtanu zelenom bojom (koju je prvobitno stvorio Tajvan 1947.) kako bi opravdala svoja potraživanja vezana uz veći dio Južnog kineskog mora, gdje je stvorila umjetne otoke i uspostavila suverenitet nad okolnim vodama. Kina također širi svoj geopolitički utjecaj kroz inicijative poput Azijske banke za infrastrukturna ulaganja, programe pomoći u Africi te njen milenijski plan “Jedan pojas- jedna cesta“ u cilju uspostavljanja pomorskih i teritorijalnih veza kroz Indijski ocean i središnju Aziju koje bi se protezale sve do Europe. Sadašnje kinesko političko vodstvo želi miran i suradnički odnos sa SAD-om i ostalim zapadnim zemljama. Međutim, gledajući unaprijed, izazov za SAD i njihove saveznike sastojat će se u odvraćanju budućih generacija kineskih vođa od usvajanja politika koje bi prijetile Zapadu.

Na Bliskom istoku, svijet je ponajprije usredotočen na prijetnju koju predstavlja ISIS civilnim populacijama koje se nalaze bilo gdje – uključujući Europu i SAD. Međutim, veći problem u toj regiji je sukob između muslimana šiita i sunita, podjela koja traje već više od tisuću godina. Većinu tog vremena i u većini mjesta šiiti su bili suočeni s diskriminacijom – često čak smrtonosnim nasiljem – od strane sunita.

Stoga, Saudijska Arabija i ostale zaljevske države kojima vladaju suniti, smatraju Iran, šiitsku silu u toj regiji, svojim strateškim neprijateljem. Osobito se Saudijska Arabija pribojava da Iran želi izravnati neke stare račune i pokušati premjestiti skrb islamskih svetišta u Meki i Medini pod okrilje šiita. Sukob između Saudijske Arabije i Irana također bi bio borba za ogromna naftna bogatstva Arapskog poluotoka i ogromno financijsko izobilje malih sunitskih država poput Kuvajta i Katara.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Marketing sutrašnjice

PANEL – Mediji i marketing: „Brojke više ne znače ništa ako publika ne vjeruje“

Zlonamjerni softver

I naposljetku, izvor rizika koji predstavlja kibernetički prostor, mogao bi uskoro zasjeniti sve ostale, jer on ne može biti ograničen granicama i vojskama. Prijetnje uključuju napade uskraćivanja usluga bankama i ostalim institucijama; neovlašteni pristup osobnoj dokumentaciji u bankama, osiguravajućim društvima i vladinim agencijama; te industrijskoj špijunaži. Doista, široko rasprostranjena krađa tehnologije od američkih tvrtki dovela je do nedavnog sporazuma između Kine i SAD-a da niti jedna vlada neće pomoći u krađi tehnologije u cilju ostvarivanja koristi za tvrtke svoje zemlje.

To su pitanja od velike važnosti, ali niti približno od tolike ozbiljnosti kao prijetnja koju zlonamjerni programi (malware) predstavljaju najvažnijoj infrastrukturi – mrežama električne energije, sustavima zračnog prometa, naftnim cjevovodima, opskrbi vodom, financijskim platformama i tako dalje. Nedavni slučajevi povezani sa zlonamjernim programima pripisuju se Kini, Iranu, Rusiji i Sjevernoj Koreji. Međutim, države uopće ne trebaju biti upletene: pojedinci i nedržavni akteri mogli su upotrijebiti zlonamjerne programe na jednostavan način – upošljavanjem za to neophodnih talenata na međunarodnom ilegalnom hakerskom tržištu.

Kako blokirati napade?

Kibernetičko oružje relativno je financijski povoljno (te stoga uvelike pristupačno) i ima sposobnost dosega diljem svijeta. To je budući najbolji izbor za napade i ucjenjivanje neprijatelja. Međutim, još uvijek nam nedostaje sposobnost za blokiranjem takvih napada ili nedvosmisleno prepoznavanje njihovih izvora.

Ta četiri izvora rizika predstavljaju neobično ozbiljan skup geopolitičkih izazova. Njihovim isticanjem ne namjeravam umanjiti važnost ostalih pitanja – američke monetarne politike, niskih cijena robe široke potrošnje, dužničke krize i slično – za koje postoji vjerojatnost da će utjecati na globalno gospodarstvo u nadolazećoj godini. Činjenica da će prijetnje koje proizlaze iz Rusije, Kine, Bliskog istoka i kibernetičkog prostora ustrajati i prijetiti našoj gospodarskoj budućnosti tijekom nadolazećih godina čini ih specifičnim.

© Project Syndicate, 2015.