Teško je nabrojiti sve pogrešne, a u posljednje vrijeme već i skandalozno nedopustive poteze koje je povukla država kao vlasnik Imunološkog zavoda. U normalnom svijetu za takve se gafove dobivaju kazne, a oštećenima isplaćuju naknade. Ali ne i u Hrvatskoj.

Dovoljno je samo baciti oko na zadnji pokušaj dokapitalizacije društva. Nakon što je uvidjela da nema novca ni volje za ulaganje u jedinog proizvođača cjepiva u regiji, država je prošlog ljeta odlučila pozvati privatne ulagače, i to neobvezujućim natječajem za dokapitalizaciju. Pet ponuda, među kojima je prema informacijama iz branše bilo nekoliko obećavajućih, stajalo je potom gotovo pola godine u ladici bez objašnjenja. Stiglo je i proljeće kad je komisija, čiji je šef Milinovićev državni tajnik Dražen Jurković, objavila kako nijedna ponuda ne valja, a natječaj se zapravo poništava. U međuvremenu famozna komisija nije kontaktirala ponuditelje da sazna detalje njihovih ponuda, a odluku o odustajanju od dokapitalizacije ponuditelji su saznali iz novina. Slučaj se pretvara u smijuriju kad se pročitaju ostale odluke Jurkovićeve komisije jer one jasno najavljuju ponavljanje čitavog igrokaza već iduće godine. Imunološki dakle ostaje u vlasništvu države koja će napraviti dubinsko snimanje poslovanja kako bi odlučila o budućnosti tvrtke te potražiti banke za eventualne kredite. Pa ako stvar ne uspije, mogao bi se potražiti privatni strateški partner koji bi otkupio državni portfelj dionica. Podsjetimo se, država je već jednom dala jamstva za kredit od 50 milijuna kuna kod HBOR-a koji nikad nije odobren, i to prije nego je nastupila kriza. Osnovna dilema: je li vlasnik nesposoban donositi odluke ili je riječ o skrivenim motivima zbog kojih se odgađa rješenje? Dubinsko snimanje pokazat će da je tvrtka devastirana tehnološki i kadrovski i da je u neadekvatnom prostoru. Osim gradnje novog pogona potrebno je restrukturirati poslovanje, vjerojatno otpustiti dobar dio radnika, a onda tek vidjeti za što je preostala ekipa uopće sposobna i kakve se licencije za inozemna tržišta mogu dobiti nakon godina stagnacije. Te rezove država nema snage provesti. Zašto ih onda ne prepusti privatnicima? Strah od spekulanata možda je opravdan, ali zašto bi netko Zavod kupio zbog zemljišta na kojem smije graditi samo javnozdravstvene objekte? Preostaje samo opcija u kojoj ministar zdravstva Milinović i njegova ekipa umišljaju da su sposobni naći neko novo spasonosno rješenje za Zavod i umjesto kazne zaraditi pohvalu. Zaista nema osnova u to vjerovati, što će se pokazati uskoro, a priča opet doći na početak. Dakako, bez prokazivanja odgovornih.