Sport & biznis - SP 2026.
EN DE

Država se sama dovodi pred zid

Autor: Marija Brnić
13. veljača 2011. u 22:00
Podijeli članak —

Končar se ponaša poduzetnički i vješto koristi slabiju poziciju u koju se dovela država s inertnom birokracijom

Naknada za koncesiju koju će brodogradilišta plaćati državi za korištenje pomorskog dobra i oštra reakcija glavnog ponuđača za tri brodogradilišta, Danka Končara, koji najavljuje čak i povlačenje iz “igre” ne promijeni li se iznos u korist brogoradilišta, ponovno potvrđuje traljavost organizacije i vođenja najvažnijeg procesa privatizacije proteklih godinu-dvije, o čijoj provedbi štoviše ovisi i tempo zatvaranja pregovora i konačnog prijama zemlje u EU.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Nije pritom Končar a priori u pravu. On se samo ponaša poduzetnički i vješto koristi slabiju poziciju u koju se dovela država s inertnom birokracijom. Visinom naknade od tri kune po kvadratu i jedan posto godišnjih prihoda nije zadovojan ni samoborski DIV, koji preuzima najopterećenije hrvatsko brodogradilište Brodosplit, no, za razliku od Končara, prihvatio je tu naknadu. Dapače, u DIV-u kažu da im je iznos, koji je Vlada prošli tjedan formalno usvojila, bio poznat više od godinu dana. Dobili su ga u dokumentaciji koju su otkupili od HFP-a, u kojoj se tražilo da sastavni dio ponude bude i izjava o prihvaćanju tog iznosa o koncesijskoj naknadi. Za razliku od DIV-a, Končar nije ni u jednom slučaju dao jednoznačnu izjavu da prihvaća nove koncesijske naknade. Kako ih je Vlada prihvatila pred sam finiš privatizacije, a osim za Brodotrogir Končar nema protukandidata, naravno da računa da sada o nekim detaljima može i pregovarati s Vladom. Tim više što mnoštvo detalja iz poslovanja samih brodogradilišta i njihovih odnosa s državom nisu javno i jasno prikazivani. Je li iznos naknade koju će ubuduće plaćati brodogradilišta previsok, zasigurno će se još puno razgovarati. Državi nije u interesu izgubiti kupca za tri škvera, no nakon što je visokim obeštećenjima osigurala da za po 1 kunu kupi škverove rasterećene od enormnih obveza, država koja će preuzeti te obveze ima pravo postavljati iznos koncesije jednak za sve škverove. Ako nju već ima Uljanik, a prihvaća je i Brodosplit, pravila moraju vrijediti za sve. Inače bi ih po EU pravilima smatrali spornom potporom. Ova karika nije trebala tek sada postati slaba točka privatizacije škverova. Vlada je okvir i detalje morala riješiti prije otvaranja natječaja. Ovako, kada nema vremena za pregovore, svakome daje podlogu za pritisak uz zid.

Naknada za koncesiju koju će brodogradilišta plaćati državi za korištenje pomorskog dobra i oštra reakcija glavnog ponuđača za tri brodogradilišta, Danka Končara, koji najavljuje čak i povlačenje iz “igre” ne promijeni li se iznos u korist brogoradilišta, ponovno potvrđuje traljavost organizacije i vođenja najvažnijeg procesa privatizacije proteklih godinu-dvije, o čijoj provedbi štoviše ovisi i tempo zatvaranja pregovora i konačnog prijama zemlje u EU.

Nije pritom Končar a priori u pravu. On se samo ponaša poduzetnički i vješto koristi slabiju poziciju u koju se dovela država s inertnom birokracijom. Visinom naknade od tri kune po kvadratu i jedan posto godišnjih prihoda nije zadovojan ni samoborski DIV, koji preuzima najopterećenije hrvatsko brodogradilište Brodosplit, no, za razliku od Končara, prihvatio je tu naknadu. Dapače, u DIV-u kažu da im je iznos, koji je Vlada prošli tjedan formalno usvojila, bio poznat više od godinu dana. Dobili su ga u dokumentaciji koju su otkupili od HFP-a, u kojoj se tražilo da sastavni dio ponude bude i izjava o prihvaćanju tog iznosa o koncesijskoj naknadi. Za razliku od DIV-a, Končar nije ni u jednom slučaju dao jednoznačnu izjavu da prihvaća nove koncesijske naknade. Kako ih je Vlada prihvatila pred sam finiš privatizacije, a osim za Brodotrogir Končar nema protukandidata, naravno da računa da sada o nekim detaljima može i pregovarati s Vladom. Tim više što mnoštvo detalja iz poslovanja samih brodogradilišta i njihovih odnosa s državom nisu javno i jasno prikazivani. Je li iznos naknade koju će ubuduće plaćati brodogradilišta previsok, zasigurno će se još puno razgovarati. Državi nije u interesu izgubiti kupca za tri škvera, no nakon što je visokim obeštećenjima osigurala da za po 1 kunu kupi škverove rasterećene od enormnih obveza, država koja će preuzeti te obveze ima pravo postavljati iznos koncesije jednak za sve škverove. Ako nju već ima Uljanik, a prihvaća je i Brodosplit, pravila moraju vrijediti za sve. Inače bi ih po EU pravilima smatrali spornom potporom. Ova karika nije trebala tek sada postati slaba točka privatizacije škverova. Vlada je okvir i detalje morala riješiti prije otvaranja natječaja. Ovako, kada nema vremena za pregovore, svakome daje podlogu za pritisak uz zid.

Autor: Marija Brnić
13. veljača 2011. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close