Je li DORH podizanjem optužnice protiv Tomislava Debeljaka uoči njegova preuzimanja Brodosplita od hrvatske Vlade presudio privatizaciji splitskoga škvera? Čini se da to nije slučaj te da Vlada kani provesti svoj privatizacijski plan. Prema ocjeni mnogih, trenutačno kninsko Državno odvjetništvo tom akcijom plijeni pozornost kao samostalni protagonist, čini se, prave afere kojom se DORH, odnosno njegov dio, promeće u ključnog igrača.

Da bi se, naime, o konkretnom povodu moglo bez zadrške govoriti kao o principijelnom istražiteljsko-tužiteljskom obračunu s gospodarskim kriminalom, nedostaje jedan ključni uvjet: optužnica protiv Debeljaka ne bi trebala koincidirati sa samom završnicom prvatizacijskoga procesa, inače se može sumnjati da je ona sredstvo pritiska protiv nepoželjnoga investitora. To više što je veliko pitanje što će dalje biti s tim procesom. Drugim riječima, moglo bi se čak sumnjati u to da kojim slučajem Debeljak nije izgledni kupac Brodosplita da ne bi ni bio optužen. Pod povećalom javnosti jednako je stoga rana faza procesuiranja navodnoga Debeljakova kriminala kojim je, prema nalazu lokalnog tužiteljstva, država navodno oštećena za 3,6 milijuna kuna, ali i sam DORH, koji svoju djelatnost obavlja kao da je cijepljen od društvenih zbivanja. Čini se da je tužiteljstvo u ovom slučaju pokazalo nevjerojatan društveni autizam, koji je problematičan jer znači da ne prati aktualna i važna društvena, politička i gospodarska zbivanja koja su međunarodno dimenzionirana jer je slučaj te privatizacije pod stalnim monitoringom Bruxellesa. Moglo bi se čak govoriti i da se DORH ili, pak, njegov dio, čak postavlja iznad svih. U takvim je uvjetima legitimno pitati se što su to istražitelji mjesecima radili, a što nije moglo rezultirati ranijim rezultatom, a ne uoči velikog finala privatizacijske uspješnice. Neprihvatljivo je da se sustav DORH-a izlaže navedenim kritikama i sumnjama, a da s druge strane izvršnu vlast stavlja pred gotov čin neposredno nakon što je procurila informacija da će Vlada ovoga tjedna s Debeljakom potpisati odlučujući ugovor, što je i najspornije. Vlada je pred izazovom: kako smanjiti količinu neprijateljstva prema sebi te objasniti da optuženje nije senzacija jer nema zapreka za kupca zbog podizanja optužnice pošto nema ni garancije da će biti pravomoćno optužen, a kamoli osuđen.