Svi poslodavci koji osiguravaju sredstva za plaćanje doprinosa na plaće podržali bi najavu ministra financija Ivana Šukera o mogućem smanjenju tog parafiskalnog nameta. Ni u prijašnjim izbornim godinama nitko im se nije tim riječima obratio iako bi se takvim potezom, znaju to dobro i poslodavci i političari, izravno utjecalo na snižavanje cijene rada i troška poslodavaca što bi automatski povećalo konkurentnost hrvatske privrede. Iako je prvi put potegnuto itekako dobrodošlo pitanje smanjenja doprinosa, na dvojbe potiče okolnost što su ideju iznjedrile trenutne okolnosti, a među njima je najvažniji podatak da je u tijeku izborna godina. Stoga se sve svodi na određenje poslodavaca hoće li takvoj mogućnosti dati svoje povjerenje. Upravo se na smanjenju doprinosa na plaće pokazuje da se HDZ-ova Vlada opredijelila za novi pristup u dodvoravanju biračima, odnosno orijentirala se na interese poslodavaca. Pritom ne kane dirati u socijalna prava, a planiraju sniziti doprinose na plaće te, kako ministar kaže, taj cilj kane postići još boljom naplatom poreza. Činjenica je da su posljednje dvije Vlade povećavale neto plaće radnika, a trošak poslodavaca nije ih zanimao. Koristile su za tu svrhu povećanje poreznog odbitka i snižavanje stopa poreza na dohodak. Koalicijska je Vlada mijenjala osobni odbitak i uvela je niz poreznih olakšica, a i HDZ je povećao neoprezivi iznos plaće. No da će baš sniženje doprinosa na plaće u korist poslodavaca biti jedan od novih HDZ-ovih izbornih aduta nagovijestio je i sam premijer Ivo Sanader raspravljajući prije dva mjeseca sa sindikatima o uređenju minimalne plaće. Te najave, međutim, nemaju utemeljenje u strateškom okviru za razvoj Hrvatske. Tamo nema takvih odredbi što pojačava dojam da je rješenje rezultat izbornih potreba, da se do njega došlo ad hoc i da ne predstavlja dugoročno promišljanje strategije kako utjecati na cijenu rada. Razvojni koncept Vlade i vladajuće stranke sadrži samo određenje o nužnosti promjene odnosa stopa doprinosa za mirovinsko osiguranje. U tom dokumentu izričito stoji da se vrlo brzo moraju povećati izdavanja za drugi stup na račun smanjenja prihoda za prvi stup. To je potrebno jer su sredstva drugog stupa premala za pristojnu mirovinu, a te osiguranike ne štiti princip solidarnisti ni najniža mirovina. No zna li se da je u tijeku izrada zakona o izjednačavanju starih i novih umirovljenika te da ga Vlada planira donijeti prije izbora, obveze države za mirovinsko osiguranje bitno će narasti i trebat će ih financirati nova Vlada. To se čini ključnim razlogom zašto je iluzija očekivati smanjenje mirovinskog doprinosa, pa za ispunjenje obećanja preostaju zdravstveni doprinos i doprinos za zapošljavanje i transparentna računica ministra financija.