Spašavanje Diokija privodi se ipak kraju, i to neuspješno. Već se nazire da će priče o gašenju donedavno jednoga od najvećih gospodarstvenika i, još važnije, top-izvoznika još dugo puniti novinske stupce i intrigirati maštu. Je li se mogla zaustaviti propast te petrokemijske industrije i što ju je, zapravo, stajalo opstanka?
Prije krize u izvoz je taj proizvođač plasirao 90 posto proizvodnje, izvoz mu je bio 1,5 milijardi kuna, a u pogonima je radilo više od tisuću radnika. Težak gubitak za hrvatsku državu, koji će se teško nadomjestiti. Dioki je, ako se toga još tko sjeća, segment izdvojen iz sustava Ine, koji je prošao kuponsku privatizaciju, a potom ga je preuzeo Robert Ježić, čijim se uplitanjem u politička i korupcijska klupka na koncu zaglavio i Dioki. Iz Ine će i danas reći da su na vrijeme upozoravali na to da etana, glavne sirovine za proizvodnju, ima sve manje, da mu je cijena na tržištu sve viša, no da se nije reagiralo ulaganjem u preorijentaciju Diokija na etilen. Stečaj, zapravo, nikome nije odgovarao, ni bankama ni vjerovnicima, a najmanje Vladi, koju je taj vrući krumpir dočekao kao jedan od prvih zadataka. Potrajalo je do rješenja, a i dalje se zapravo sve vrti oko vrijednoga zemljišta na Krku predviđenog za lokaciju za gradnju LNG terminala. Zauzvrat je nađeno tek rješenje za proizvodnju u Dini, no je li posrijedi samo jedno u nizu rješenja i hoće li se prilično tajnoviti spasitelj United Energy zadržati dulje, još je nepoznato.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Dok se s jedne strane izmišljaju INVESTICIJE i panično traži strane INVESTITORE puštamo da se gase postojeće INVESTICIJE koje su uhodane i koje rade. Da li neke od njih ostvaruju gubitke više je pitanje pronalaska kvalitetnog menađmenta nego neperspektivnosti…
Baš me zanima koliko će investicija veličine DIOKIJA proraditi u iduće 2 godine (osim Čačićevih fatamorgana investicija koje samo on vidi)…
Sada se i brodogradilišta gase i preprodaju kao da su dječje igračke a godinama nikome nije palo na pamet da postavi odgovorni menađment i uspostavi kontrolu poslovanja (kao što se kotnrolira beznačajne male obrtnike: pekare, kafiće i sl).
To je otprilike kao da ne želiš popravaiti postojeći stari auto s kojim se voziš premda znaš da nemaš novaca za novi… Ali se intezivno nadaš da će ti taj novi ipak netko pokloniti i u to uvjeravaš sve oko sebe…
Pravo pitanje: da li se moglo zaustaviti propast top i ne top izvoznik?
Tko su vinovnici tih propast?Tko su žrtve tih propasti?…
To su pitanja koja ne samo da „pune novinske stupce“ i „intrigiraju maštu“. To su egzistencijalno-politička pitanja. Međutim na njih nitko ozbiljno ne pokušava tražiti odgovore. Upravo svjedočim poslovniom egzibicionizmu jednog od top izvoznika koji jednom članu uprave dozvoljava da svojom nestručnošću i poslovnim egziibicionizmom dovodi u pitanje tisuće radnih mjesta, vuče za „ nos“ porezne obveznike itd.itd.
Na te članove uprava top izvoznika kao i ne top izvoznika koji svojim poslovnim potezima u velikoj mjeri uništavaju izvoznike nitko niti riječi da kaže i da protestira,već onako kao u sapunicima samo intrige i priče kolaju!!
Uključite se u raspravu