Otprilike u isto vrijeme iz dvaju su Vladinih ministarstava u ponedjeljak puštena dva dokumenta vezana uz Državnu agenciju za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka (DAB).

U oba se govori o budućnosti te institucije, ali sadržaj sugerira potpuno oprečne scenarije čime se ujedno zorno pokazuje potpuno nekoordinirano djelovanje Vlade. Na internetskim stranicama Ministarstva financija, naime, objavljen je prijedlog Zakona o Agenciji za osiguranje depozita i sanaciju institucija, a drugi je 'papir' upućen (iz resora Arsena Bauka?) vodstvu nekoliko državnih institucija, uključujuči i DAB. No, i taj je dospio do nekih medija koji su potom objavili kako će Vlada ovaj tjedan odlučivati o spajanju DAB-a i Hanfe, tj. Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga.

To je, međutim, u potpunoj suprotnosti s onim što se predviđa prijedlogom zakona o novom DAB-u, koji bi zbog usklađivanja s europskim direktivama trebao u izglasavanje po hitnoj proceduri. Taj zakon uključuje i promjenu imena te institucije, ali ponajmanje u smjeru koji bi vodio ka stapanju s Hanfom. A to je  ideja koja je dana na očitovanje njihovim čelnicima prije negoli to dođe na stol nekoj Vladinoj 'koordinaciji'. Ukratko, reklo bi se da "ne zna ljevica što radi desnica".

Ili možda zna (iako se ne čini tako), ali ako zna, to bi bilo podjednako obeshrabrujuće jer bi sugeriralo da se međuresorno umjesto suradnje vode neki tihi ratovi. Primjera radi, Vladina ekipa zadužena za pitanje racionalizacije i spajanja agencija u svom dopisu s obrazloženjima prijedloga spajanja DAB-a i Hanfe ističe kako bi "DAB pripajanjem postao proračunski korisnik". U obrazloženju prijedloga zakona o DAB-u na nekoliko se mjesta ističe upravo suprotan smjer.

Tako se npr. i uz nove odredbe kojima se uređuje "poslovna neovisnost" Agencije podcrtava kako se njima "još jednom apostrofira odvojenost od sredstava proračuna". Treba li presuđivati u tom kaosu, može se reći tek da je prijedlog zakona o novom DAB-u ipak ozbiljan papir, za razliku od dopisa resora nadležnog za provedbu plana smanjenja broja agencija. Nažalost, cijela priča mnogo govori i o vjerodostojnosti Vladina pristupa programu reformi koji je podastrla Europskoj komisiji.

Dio planova ušteda koje se kane ostvariti objedinjavanjem agencija, instituta i zavoda – barem kad su posrijedi one obuhvaćene spomenutim dopisom – nimalo ne obećava. Umjesto jasna razlaganja funkcionalne logike, nude se iznosi pojedinih troškovnih stavki (cijene najma, broj auta, administracije) i ušteda koje su nerijetko ostvarive neovisno o spajanju. U slučaju DAB-a i Hanfe očekivana je ušteda, kažu, 300.000 kuna. Premalo novca i premalo argumenata.