Sindikalac Ozren Matijašević svoj je ulazak u Upravni odboru Hrvatskog fonda za privatizaciju, kao prvi član koji nije iz redova Vlade u svom nastupnom govoru na prošlotjednoj sjednici opisao je kao “pomoć da se privatizacija odvija poštenije i kvalitetnije nego dosad”. Međutim, već na prvoj sjednici Upravnog odbora, i u prvoj točki dnevnog reda, u kojoj se odlučivalo o prodaji većinskog udjela u šibenskom TLM-u, njegov se angažman u javnosti dovodi u vezu s netransparentnošću i političkim kompromisom u izboru ponude. Upravni je odbor, naime, de facto izabrao ponuđača, a ne ponudu, budući da je u svim segmentima ponuda litvanskog ponuđača bila značajno povoljnija nego ona konzorcija domaćih tvrtki Dalekovoda, Konstruktor inženjeringa, Zagreb Montaže, AluFlex Packa i Feala. Konzorcij je za dionice ponudio jednu kunu, traži otpis skoro svih dugova državi, izuzev 10 milijuna eura kredita HBOR-u, a sva ulaganja namjeravaju izvesti na teret TLM-a! Upravo takav koncept ponuda u HFP-u pamti se iz devedesetih godina, no ovog puta ruku su za takvu odluku digli i sindikati. Matijašević, odbijajući optužbe Litavaca, ističe kako je za njegovu takvu odluku presudan bio izuzetno korektan odnos hrvatskih tvrki prema svojim zaposlenicima. S oba je ponuđača, inače, Matijašević sklopio socijalni sporazum, što je i nova kategorija koju je u privatizaciju upravo on uveo. Sklapanje sporazuma najprije s Litvancima, a potom i s hrvatskim konzorcijem, mnogi tumače kao tipično ponašanje Matijaševića. Široj je javnosti slabo poznat njegov angažman prije preuzimanja Hrvatske udruge sindikata. Zna se tek da je prije sindikalnog angažiranja dvadesetak godina radio u splitskoj brodograđevnoj industriji.

Među kritičarima on slovi kao čovjek koji je sklon kompromisima i promjeni mišljenja. Na taj je način, tvrdi se u sindikalnim krugovima, uspio i ući u Upravni odbor HFP-a. Na to je mjesto njegova sindikalna središnjica prvo imala drugog kandidata, no kako je u međuvremenu u SSSH došlo do promjene na vrhu, Matijašević i nova predsjednica SSSH Ana Knežević po tim pričama vrlo su se brzo nagodili oko podjele mjesta u odborima, tako da je ona “uzela” Nacionalni odbor za praćenje pregovora s EU, a Matijašević je izabran u Upravni odbor HFP-a. HUS inače među novinarima slovi kao sindikalna središnjica sklona HDZ-u, premda se navodno sam Matijašević iznimno trudi demantirati takve tvrdnje i ostati politički nepristran. No, na terenu pojedini HUS-ovci upravo kao argument u pridobijanju novog članstva, kako tvrde ostali sindikalci, koriste i tvrdnje da su u njihovoj središnjici bliski s premijerom Sanaderom, te da mogu riješiti neka sporna pitanja koja drugi sindikati to nisu u stanju napraviti. Kao jedan od takvih slučajeva navodi se tvornica Salonit iz Vranjica. Zasad su, međutim, svi sindikalci u drugim središnjicama zadovoljni prvim nastupom Matijaševića u HFP-u. Točnije, njegovim korektnim odnosom prema ostalim središnjicama, budući da im je poslao popis tema o kojima će se raspravljati i od njih je zatražio stav o svakoj od njih. Štoviše, u ime SSSH zatražio je odgodu donošenja odluke o izboru kupca za karlovačku mljekaru KIM, što je potpredsjednik Vlade i predsjednik UO-a Damir Polančec i prihvatio. Sjednice UO HFP-a od kada su ponovno otvorene za javnost dobro su pripremljene i odluke se brzo donose. Matijašević u prvom nastupu, od kojeg se dosta očekivalo jer su na dnevnom redu bile uglavnom teme iz resora u kojima je HUS najjači, nije otvorio žučniju raspravu koja bi pridonijela borbi argumenata i promijenio rutinu donošenja privatizacijskih odluka.