Prema stavu Vrhovnog suda RH, U zpz 12/2014 prema odredbama čl. 3. st. 1. i 2. istog Zakona javne ceste su javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske te se ne mogu otuđiti iz vlasništva Republike Hrvatske niti se na njima mogu stjecati stvarna prava, osim u slučajevima propisanim ovim Zakonom.

Prema odredbi st. 4. toga članka cestovno zemljište može se dati na korištenje radi obavljanja pratećih djelatnosti (ugostiteljstvo, trgovina, benzinske postaje i dr.), na način propisan ovim Zakonom. Objekti izgrađeni na cestovnom zemljištu za potrebe usluga vozilima i putnicima koje predstavljaju i predmetne građevine bili su dio javne ceste i prema ranijim zakonima koji su uređivali pravni položaj javnih cesta.

Osnovano se navodi da predmetne građevine u postupku pretvorbe nisu mogle biti procijenjene u vrijednosti društvenog kapitala prednika zainteresirane osobe društvenog poduzeća A. J. jer se radilo o općem dobru odnosno o dobru od interesa za Republiku Hrvatsku koje je u općoj uporabi i da stoga okolnost da je to ipak učinjeno nema nikakav pravni učinak.