U svojoj revolucionarnoj knjizi iz 2005. godine pod naslovom "O inteligenciji" Jeff Hawkins predstavio je alternativnu paradigmu načina na koji ljudski mozak funkcionira.

Prema njegovom mišljenju, mozak nije običan Turingov stroj koji manipulira simbolima prema skupini pravila, što je model na kojemu su temeljena računala i umjetna inteligencija. Umjesto toga, mozak je golema hijerarhijska memorija koja neprestano snima sve što percipira te predviđa buduće događaje. Hawkinsov alternativni model načina funkcioniranja mozga ima važne implikacije za brojna područja, uključujući i ono kojemu osobno posvećujem najviše misli, a to je strategija gospodarskog razvoja. Po samoj svojoj definiciji, razvoj nije ponavljanje istoga. Navedeni proces uključuje dodavanje i kombiniranje novih s postojećim sposobnostima s ciljem podržavanje raznolikih i složenih aktivnosti. Međutim, pronalazak novih područja uspješnog djelovanja nije nimalo lak jer pretpostavlja da znate što vam je potrebno i hoćete li to uspjeti pribaviti. Upravo je zato propao projekt milenijskih sela Jeffreyja Sachsa, kao što dokazuje novinarka Nina Munk u svojoj najnovijoj knjizi. Naime, Munk tvrdi da u pokušaju da se poljodjelci odmaknu od osnovne poljoprivrede prema komercijalnoj jednostavno nedostaje previše dijelova slagalice

Složenost svijeta
Tradicionalno promišljanje gospodarskog razvoja slijedi pristup nalik Turingovom stroju i pokušava primijeniti opći model svijeta, temeljen na prvim načelima, na razmišljanje o problemima pojedinačnih zemalja ili potencijalnom učinku specifične političke mjere. Međutim, svijet je nerijetko presložen i prenijansiran za takav pristup. Ne bi li bilo sjajno kada bismo prilikom promatranja određenog mjesta mogli dozvati u misli sva prethodna svjetska iskustva i automatski odrediti ona najvažnija te na temelju toga zaključiti što nam je činiti? Ovakav alternativni Hawkinsov pristup gospodarskom razvoju razmotrio bi goleme količine podataka o svijetu i zapitao što ima izgleda za uspjeh u danoj zemlji ili gradu u određenom trenutku u vremenu, s obzirom na sve što ondje već postoji i imajući u vidu tamošnja, ali i svjetska iskustva. U nedavno objavljenom članku s kolegama dokazao sam da je takav pristup gospodarskom razvoju uistinu uspješan.

U određenom gradu ili državi čak i do deset godina unaprijed mogu se predvidjeti industrije koje će se pojaviti ili nestati, ostvariti porast ili propast jednostavnim znanjima o povijesti onoga što je postojalo ondje, ali i svugdje drugdje.Države se obično odlučuju za razvoj industrijskih sektora koji su srodni postojećima na dotičnoj lokaciji ili sličnim lokacijama. Pojednostavnili smo uporabu ovoga pristupa za države na nedavno objavljenom atlasu gospodarske kompleksnosti. Zamisao o pozivanju na prethodna iskustva radi odluke o budućem djelovanju stara je koliko i ljudska civilizacija. Na temelju ovih intuitivnih signala Justin Yifu Lin, bivši glavni ekonomist Svjetske banke, predlaže državama da prilikom odlučivanja o budućim potezima promotre zbivanja u uspješnoj zemlji koja im je bila slična prije dvadesetak godina.

Alternativni pristup
No postigli bismo puno više kada bismo razmotrili puno više iskustava, i to puno detaljnije, koristeći veću memoriju koja bi mogla pronaći puno više različitih obrazaca na širem području relevantnih ljudskih iskustava. Zamislimo da je Sachsov projekt milenijskih sela imao podatke o svim prethodnim uspješnim iskustvima prebacivanja iz male poljoprivrede na komercijalnu umjesto da se oslanjao samo na pretpostavke i dedukciju. Ne bi li bilo korisno razumjeti put prema industrijskom razvoju, kao i upoznati se sa svim mogućim slijepim ulicama na tom putu koje su danas relevantne za neku određenu zemlju?Ovaj alternativni pristup olakšao bi mnogima uspješan iznalazak puta prema prosperitetu ublažavanjem opasnosti i rizika same potrage na isti način kao što nam karta olakšava dolazak na željeno odredište pružajući nam puno više podataka nego što bismo bez nje imali. 

© Project Syndicate, 2014.