Bolje ikako nego nikako, reći će dobar dio hotelijera kojima naš najveći turoperator Adriatica.net usluge u ovoj sezoni plaća putem kompenzacija, zadržavajući za sebe novac koji uplaćuju klijenti. Na žalost, u uvjetima u kojima posluje turistička branša, ali i sveopćoj “kompenzacijskoj eri” koja u Hrvatskoj caruje već godinama, to je skoro pa istina.

Nije tako davno Adriatica.net bila pred stečajem u dugovima preko grla. U prošloj turističkoj sezoni bilo je toliko kritično da ti isti hotelijeri do ove godine od Adriatice nisu vidjeli ni lipe. Čekalo se s nestrpljenjem da se skupi ekipa koja bi u kriznoj sezoni imala snage i volje dati živi novac za dokapitalizaciju tvrtke i vratiti stabilnost u poslovanje. Nije hotelijerima za zamjeriti što su možda tu stabilizaciju malo drukčije zamislili od onog što ih je na kraju dopalo. Umjesto novca kojeg su očekivali pod dug su dobili robu široke potrošnje, a kako izgleda to je model koji će u poslovanju s navedenom grupacijom biti uobičajen. Nije to neka velika novost ni iznenađenje. I Agrokor i Saponia i AWT znali su dobro zbog čega ulažu novac, i zbilja bi bilo naivno vjerovati da su kupnjom vlasničkog udjela u Adriatici računali na dugoročnu korist, odnosno povrat investicije kroz rast grupacije u narednim godinama. Prebijanje u ovom biznisu za njih je povoljno jer novac od klijenata dobivaju odmah. Pitanje na koje je teško dobiti odgovor je s kakvim vremenskim odmakom, pa makar i prebijanjem, podmiruju svoje obveze prema turističkom sektoru. Hoće li im se koji put dogoditi da u pošiljku ubace nešto više robe nego li je u tom trenutku nekom hotelu ili kampu potrebno? Tko određuje dinamiku plaćanja? Oni hoteli koji su jakom pozicijom na tržištu uspjeli isposlovati da im ta ista Adriatica plaća novcem i to unaprijed, a navodno ima i takvih, možda znaju odgovore na ta pitanja. Jer, postoji valjda neki vražji razlog zbog kojih je davno ukinuta robna razmjena i uveden novac? Ta je valuta itekako dragocjena turizmu koji posluje u milijunskim dugovima. Al’ opet, “bolje ikako nego nikako”.