Lijepo je sjediti na tronu Ministarstva socijalne politike i mladih. Brineš se o najugroženijima, tapšeš po ramenu mlade i, najbolje, imaš moć oprosta dugova. Zvuči nebeski. No, pritisak na banke i telekome da otpisuju dugove siromašnima nema veze s nebesima već s pukim nemarom.

Nije ovdje poanta u tome da gladne naučite pecati, pa ćete ih nahraniti za cijeli život. Ovi gladni neće postati sitiji bez radnih mjesta ili boljih mirovina. Oni nakon oprosta dugova i dalje neće moći plaćati bankarske i telekom usluge, i to jednako kao što ne mogu plaćati režije i hranu. Sve ono što im je nužno za život.

Zato EU obvezuje telekome da nude univerzalne usluge (2002/22/EC), što uključuje pakete za socijalno ugrožene, javne govornice i od 1. siječnja najmanju brzinu interneta 1 Mbit/s. Unija je postigla politički dogovor (IP/13/415) o takvim uslugama za banke. Direktiva u pripremi omogućit će socijalno najugroženijima da imaju tekući račun ili za simboličnu naknadu ili besplatno. Omogućit će prelazak iz banke u banku kao iz telekoma u telekom, a obvezat će HNB da propiše univerzalnu banku koja će svima morati otvoriti tekući račun na zahtjev po određenoj cijeni.

U Hrvatskoj se, umjesto jasnih pravila koja istodobno štite i građane i biznis, češće uzda u nebeski dojam. Ako tako mnogo građana duguje tako mnogo novaca, problem nije u njima već, među inim, u neupravljanju tržištem, što je zadatak politike. Ministarstvo rada pokazuje da se može i drukčije. Mrsićevi volonteri počeli su skromno, a sad im raste plaća i daju se olakšice za zapošljavanje na neodređeno mlađih od 29. godina. Netko je prepoznao da za mlade i biznis ima više koristi ako su pravila jasna. Nije nebeski, ali daje rezultate.