Zdravko Pevec je po jednoj verziji iz čistog neznanja propustio spriječiti stečaj bjelovarskog Peveca, prve tvrtke iz takozvane Pevec grupe koja je na Badnjak završila na bubnju. To naravno zvuči samo kao vic, ali je istina da je mogao kupiti vrijeme da je predao sudu mjenicu na 20-ak milijuna eura koliko iznosi blokada.

Po drugoj verziji, Pevec nije ni angažirao odvjetnike da mu u tome pomognu jer ih nije mogao platit. Mahao je ugovorom na 300 milijun eura jer nema ni za mjenicu na 140 milijuna kuna kojom bi sud, bez pomoći sindikata, natjerao na odgodu odluku o stečaju. Očekivati je da će se stečajni domino efekt iz Bjelovara preliti na ostale hrvatske tvrtke Zdravka i Višnje Pevec, kao i na one u regiji. Za neke su vjerovnici predložili stečaj, a praktički sve osim Pevec Makedonija ispunjavaju uvjete za stečaj. Stopostotni vlasnik svih 14 Pevecovih društava je Pevec Bjelovar u stečaju. To, pak, znači da imovinu predstavlja svih 14 tvrtki isprepletenih kao vez. Pevecova Instalotehna je u vlasništvu bjelovarskog Peveca, a u zakupu je kod zagrebačkog Peveca koji nema ništa. Za njega je stečaj zatražen još 1. prosinca na Trgovačkom sudu u Zagrebu, no predmet i dalje stoji na istom mjestu i u istoj fazi. U njemu se odlučuje o glavnini svih hrvatskih radnika u Pevec trgovini, vjerovnika dobavljača i banaka, a tvrtka je bez imovine, i što je najgore, još se prelama pitanje kada će i koji sud rješavati njezin stečaj. Vjerovnici lobiraju za selidbu stečaja u Bjelovar jer im to povećava šanse za naplatu koje su u Zagrebu ravne nuli. Uz golem rizik po pitanju uspjeha naplate u stečaju nastavkom psolovanja, neizvjesnost vjerovnika dijelom povećava i aktualno nadmetanje dva trgovačka suda koji igraju sudski ping-pong sa stečajem Peveca Zagreb. Između informatički umreženih sudova kako to dolikuje 21. stoljeću odvija se, u klasičnom birokratskom stilu, zamjetna količina korespodencije koja zapravo uopće nije bitna za spajanje stečajeva na bjelovarskom Sudu, da postoji stvarna volja na strani oba suda da se na najefikasniji način od samog početka njihovim postupanjem rješavaju golemi problemi Pevecovih vjerovnika. Sudeći po raspoloženju mnogih, a da su sudovi manje kruti te suradnja brža i bolja, zagrebački je predmet prije Badnjaka mogao završiti u Bjelovaru što bi ubrzalo njegovo rješenje. Slučaj sudskog stolnog tenisa naviješćuje da će trgovačko sudstvo dosta nespremno dočekati veliki stečajni val jer ni u stečajnom zakonu ni u sudskom postupanju nema mehanizma koji jamči prioritet u radu velikih stečajeva što Pevec jest sa 2500 radnika, tisuću i pol dobavljača, desetak banka i imovinom u više država.