Čije interese i kako zastupaju svi akteri u (ne)rješavanju financijske groznice koja trese Sunčani Hvar u ovom je trenutku potpuno deplasirano analizirati. Potrošeno je vrijeme, a rezultat je jalov. Pred Uskrs, kako to diktiraju pravila hoteljerske branše, nužna je odlučujuća akcija ako je cilj opstanak i oporavak hvarske tvrtke, a ne stečaj.

Teza koju nitko više ne može osporiti glasi: Sunčani Hvar ne može s krizom dočekati sezonu jer je ne bi preživio i praktički bi, umjesto dočeka gostiju, stavio ključ u bravu. Zbog takve opcije postoji velika nervoza u redovima njegovih dobavljača, a vjerovnici napeto iščekuju razvoj događaja. Poslovne banke hvarske tvrke, od Splitske do Erstea, nisu spremne na pozajmice za financiranje sezone sve dok ne vide smjer u kojem ide posrnula tvrtka, priča se u kuloarima. Neki građevinari, kako navodi više izvora, drže u rukama milijunske zadužnice i plasirat će ih ako ustanove da je stanje bezizlazno. Je li toga svjestan i Pjerino Bebić, gradonačelnik Hvara koji trećinu proračuna dobiva iz poslovanja Sunčanog Hvara i može li iz svoje nezavisne pozicije dokučiti da njegove dobre namjere sada postaju upitne jer vrlo lako mogu dovesti do negativnog rezultata? Poslovni ljudi tvrde kako je u slučaju Sunčanog Hvara dobro rješenje postalo samo ono koje je brzo. Sada se travanj, a nikako lipanj, smatra kao rok za rješenje problema tvrtke, a navodno ga neće spasiti ni jedan koncept ako u sezonu uđe bez strateškog partnera i svježeg kapitala. To je pitanje ključno, a Vlada ga je prošlog tjedna konačno prelomila stajući iza dogovora potpredsjednika Vlade i Orca. Logičan je zaključak da će tako postići koordinaciju između Vlade i Hrvatskog fonda za privatizaciju, pa će se dogovor provesti kroz dioničku skupštinu. Njezine odluke ne može pobijati Grad Hvar, no Bebić, makar nema o čemu pregovorati nego preuzeti imovinu u korist Grada, više nema poziciju čuvara interesa Hvarana. Više se nitko ne može tako predstavljati samo na temelju dobrih namjera koje ne može brzo realizirati. Takva retorika samo može uzrokavati štetu, a Bebić je već jednom prokockao jedinstvenu priliku da Grad uzme kontrolni paket tvrtke u vrijeme kad je dionica stajala preko 300 kuna. Da je samo trećinu paketa prodao na burzi, Hvar bi tada prihodovao stotinjak milijuna kuna za potrebe raznih infrastrukturnih projekata, a još bi ostao vlasnik 17 posto dionica. Sada je stanje zbog financijske krize drugačije: više se ne nudi pršut, nego njegova kost. A od toga vješti znaju napraviti deliciju poznatu kao pašta fažol, ali ne i Bebić.