Čak ni pet nego minutu do dvanaest nakon što je na sud već odavno pristigao prijedlog za stečaj sjetio se gradonačelnik Milan Bandić Obrtničke štedne banke i gradskog novca u njoj.

Razloga za brigu i te kako ima, Grad je u Obrtničku deponirao 25 milijuna kuna, plus kamate, bliže oko 26 milijuna, a sad mu prijeti gubitak cjelokupnog iznosa. Brže-bolje okupio je Bandić najveće vjerovnike i otpisujući desetak milijuna kuna krenuo u spas od stečaja kako bi se kroz likvidaciju nekoliko milijuna kuna ipak spasio. Dok je Bandić u junačkoj misiji, glavni zagrebački financijaš Slavko Kojić, ali i zastupnik Dragan Kovačević obrušili su se na HNB. Prema njima, za rupu koja prijeti gradskom proračunu, ali i za njihovu vlastitu odluku (!?) kriva je središnja banka koja je olako dala licenciju i nemarno bdjela nad Obrtničkom bankom. Ako Grad ostane bez 10 ili svih 26 milijuna kuna, naravno to s gradskim vlastima nema nikakve veze. Zašto bi one bile odgovorne za odluku da u malu bančicu uliju trostruko puta više depozita od njezina kapitala u najboljima danima? Zašto Bandić, Kojić ili Kovačević nisu reagirali prošle godine u kojoj je HNB opetovano tražio dokapitalizaciju, a mediji pisali o problemima s kapitalom i nemogućnosti zagrebačkih obrtnika dioničara da ispune vlasničke obveze? Da je gradonačelnik na vrijeme pazio, bi li sada trebao izigravati princa Valianta za spas gradskog novca?